2005 – Čitav svijet je ljudska kuća

Čitav svijet je ljudska kuća

Kada se Žiri ovogodišnjeg „Preporodovog“ konkursa za najbolje literarne i likovne radove učenika osnovnih škola sa područja Bosne i Hercegovine opredijelio za temu konkursa „Čitav svijet je ljudska kuća“, neki njegovi članovi su izražavali izvjesnu dozu sumnje u pogledu ovakvog izbora, pribojavajući se prikladnosti takve teme za dječiji uzrast. Smatrali su, naime, da je tema za taj uzrast suviše „teška“ i pretenciozna, i da interes učenika osnovnih škola ne doseže razinu preokupacije jednim od najtežih problema današnjeg svijeta – sve izraženijim zagađivanjem životne sredine i ugrožavanjem prirode nepromišljenim ljudskim postupcima.

Džafer Obradović

SVIJET SE ČUVA U DJEČIJIM SRCIMA

Međutim, nakon što je na naš konkurs prispjelo mnoštvo kvalitetnih i zanimljivih radova – kako literarnih tako i likovnih – Žiri je ostao zatečen ozbiljnošću i zrelošću s kojima najmlađi naraštaj pristupa problemima koji se uobičajeno tretiraju kao ekološki. Još je više iznenađen i ganut ispoljenim osjećanjem brižnosti mladih za budućnost svijeta kojem pripadaju. Njihove čiste duše i njihovi dječiji snovi prepuni su nelagode i brige za svoju sutrašnjicu, i krcati žudnjom za ljepšim, sređenijim i sretnijim svijetom. Sve su to oni iskazali u svojim radovima, ne izostavljajući ni svoje poruke odraslima da svijet koji oni nemilosrdno uništavaju i prljaju pripada i onima još ne rođenim.

Zaista je za svaku pohvalu i nauk odraslim kako mladi shvataju jednu od temeljnih postavki moderne ekologije: „Djeluj lokalno, razmišljaj globalno“. U većini njihovih radova prisutan je jedino ispravan odnos prema svijetu, odnosno „globalno“ stajalište koje svijet poima kao cjelinu. Njima je jasno da stanje svijeta kao jedinstvene cjeline i kolijevke života zavisi od stanja njegovih sastavnih dijelova–bezbrojnih malih životnih sistema, a da je svaki od tih dijelova, u krajnjem, ovisan o cjelini svijeta. Mladi znaju ono što stariji obično zaboravljaju, da čistoći i „zdravlju“ svijeta smetaju sve neprirodne granice i podjele. Svaki poremećaj u prirodi izazvan ljudskom nepromišljenošću i agresivnim odnosom prema životnoj sredini neminovno uzrokuje širi, pa čak i globalni nesklad svijeta, što se onda povratno manifestira kao opasnost za svako živo biće na planeti.

Stoga je, zaista, čitav svijet ljudska kuća, ali ne samo ljudska, on je i dom svih živih bića, svakog oblika života i svake žive jedinke. On pripada ljudima više negoli ostalim živim bićima samo po tome što su oni najodgovorniji za njegovu sudbinu jer im je ponuđen na upravljanje i staranje. Kada ljudi zanemaruju svoju ulogu čuvara svijeta, on im tada postaje stran i dalek; kada u njemu vide samo sredstvo za zadovoljavanje svojih sebičnih prohtjeva i uskogrudih interesa, svijet im to vraća negostoljubivošću i odbojnošću. Tako se nebriga i neprijateljstvo prema svijetu u kojem živimo osvećuje ponajprije i ponajviše nama samima.

Ove je očigledne istine svjesna većina mladih učesnika „Preporodovog“ konkursa, a načini na koje je iskazuju zanimljivi su i raznovrsni. Tako Vehab Ishak, učenik 7. razreda OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“ iz Dobrinja kod Visokog, kaže: „Svi ljudi na ovoj našoj planeti žive u jednoj kući, zajedničkoj; svi smo mi jedna velika porodica. Pa zašto onda rušimo i razaramo svoj dom, dom naših roditelja i prijatelja, dom naše djece i njihove djece“, a Merima Karić, učenica 6. razreda OŠ „Brčanska Malta“ iz Tuzle se pita:

„Zašto svađa

zašto tuča?

Čitav svijet

je ljudska kuća…“

Djeca svijet poimaju kao jednu veliku životnu zajednicu u kojoj je sve međusobno uvjetovano i u kojoj je „čovjekova sreća istovremeno i sreća drugih, jer čovjek ne može biti sretan ako oko njega žive nesretni“, kako kaže Arslana Dedajić, učenica 8. razreda OŠ „Edhem Mulabdić“ iz Sarajevo, dok Sara Đozlić, učenica 6. razreda „Šeste osnovne škole“ iz Mostara, svojim stihovima iskazuje pravu malu ekološku odu našoj planeti:

„Svaka pahulja na Antarktiku,

svaka kapljica u Atlantiku,

svako zrno pijeska u Sahari

ove su planete stanari.“

Svaku ranu na živom organizmu „zelene“ planete, izazvanu ljudskim nemarom i pustošenjem, djeca osjećaju kao svoju; svaka zagađena rijeka njih čini nesretnima, svaki unakaženi krajolik u njima izaziva tugu i negodovanje, svaka umorena ptica i otrovana riba oduzima im osmijeh na licu i spokojstvo duše. Tako Selmu Durmišević, učenicu OŠ „Skender Kulenović“ iz Donjeg Kamengrada, dok sanjari u hladu velikog bora, iz slatkog drijemeža budi „opori zvuk motorke“, a ona zna da:

„. . . to čovjek opet drvo ruši

za hladni namještaj il’ vrelu vatru“,

a njoj je od toga

„. . . teško u duši

što će još jednu ljepotu

da satru“.

Za nju je Zemlja „majčino krilo“, a nad njenom neveselom sudbinom, za koju su krivi grabežljivi i oholi ljudi, ne treba šutjeti i samo tugovati, nego je nužno učiniti sve da bi se sačuvali preostala ljepota, raskoš i bogatstvo živog svijeta.

Kao i Selmu, i Eminu Čaić, učenicu 5. razreda „Četvrte osnovne škole“ iz Hrasnice zabrinjava stanje u kojem se nalaze šume, rijeke, parkovi, izletišta. . . „Ima li grane na kojoj ne visi plastična kesa?“ – pita se sa zgražavanjem ona i nastavlja: „Rijeke su nam postale deponije smeća i otpada, grobnice odbačenih automobila, automobilskih guma, flaša, razne ambalaže“, a potom postavlja razumno pitanje koje bi sve odrasle trebalo zabrinuti: „Šta se desilo sa ovim narodom, zar među nama živi toliko divljaka?“ Emina je svjesna uloge i zadatka svakog od nas ponaosob u zaštiti životne sredine od nas samih, pa svoj lijepi i poučni literarni rad završava riječima: „Ako ne možeš mijenjati svijet, možeš i moraš mijenjati sebe. Neka svaki naš izlet bude doprinos ekologiji. Naš izlazak u prirodu treba da obogati i nas i nju.“

Zahtjev moderne ekologije: „Djeluj lokalno, razmišljaj globalno“ u svojoj zanimljivoj pjesmici zagovara i Indira Džombić, učenica 7. razreda „Prve osnovne škole“ iz Srebrenika. Ona kaže:

„Posadimo cvijeće, očistimo smeće,

to bi bilo djelo naše najveće.

Počistimo prvo ispred svojih vrata

da nema blata.

Krenimo onda do gradskog parka

kojeg nije dugo ljudska ruka takla. . .“

– a nakon posjete gradskom parku, ona mlade ekologe poziva na rijeku, da i tamo svojim vrijednim rukama očiste bezbrojne otpatke, flaše i smeće, a odatle još dalje, do nakraj svijeta. . .

Načelo „djelovati lokalno a razmišljati globalno“ uveliko je prisutno i u ostalim literarnim radovima prispjelim na ovogodišnji „Preporodov“ konkurs. Iako je ovo načelo teže izraziti slikom nego riječju, ipak ono preovlađuje i u likovnim radovima učenika. Naime, većina ovih radova u svojoj vizuelnoj kompoziciji ima predstavljenu planetu Zemlju, češće svijetlim i optimističkim negoli tamnim i pesimističkim tonovima. Planeta kakvom je prikazuju mladi likovni stvaraoci uglavnom je njihova vizija nekog ljepšeg, urednijeg i čistijeg svijeta u kojem su svaka rijeka i svako more obojeni plavom bojom, a svaka livada i svako drvo – zelenom. Čest motiv ovih radova su isprepletene dječije ruke koje obujmljuju našu planetu, čuvajući je od bezbrojnih opasnosti koje su se nad nju nadvile. Posebno su upečatljive likovne instalacije, najčešće u obliku globusa, kojima se želi predočiti sveopća povezanost i jedinstvenost svijeta, a ništa manje nisu zanimljivi ni likovni prilozi urađeni u formi plakata i prigodnih ekoloških poruka.

Opće značajke većine učeničkih radova – kako literarnih tako i likovnih – mogle bi se izraziti sljedećim zaključcima:

– Mladi su svjesni ekološke krize današnjeg svijeta;

– To ih saznanje čini zabrinutima za budućnost koja je pred njima;

– Za poremećaje u prirodi i opasnosti koje ugrožavaju život na Zemlji oni uglavnom optužuju odrasle koji na prirodnu i životnu sredinu gledaju kao na puko sredstvo za iskorištavanje i sebično prisvajanje;

– Čini se da je mladima, više nego što je to slučaj sa odraslima, bliži i shvatljiviji tzv. „holistički“ pogled na svijet, odnosno njima je posve razumljivo shvatanje svijeta kao jedinstvenog živog organizma u kojem blagostanje cjeline ovisi o blagostanju svih njezinih dijelova, a zdravlje svakog dijela je uvjetovano zdravljem i prosperitetom cjeline.

I na kraju, ono što mladi žele, o čemu sanjaju i o čemu pišu, moglo bi se iskazati porukom u obliku stiha Kenana Tarabara, učenika 6. razreda OŠ „Mak Dizdar“ iz Zenice:

„Nema hladne zime ni velike studi,

samo budi pošten, dobar čovjek budi.

Gdje čeljad nisu bijesna

tu ni kuća nije tijesna“.

* * *

Žiri „Preporodovog“ konkursa za najbolje literarne i likovne radove učenika osnovnih škola na temu „Čitav svijet je ljudska kuća“, u sastavu Bisera Alikadić, Mujo Musagić i Džafer Obradović (za literarne radove), te Avdo Žiga, Jasminko Mulaomerović i Mušo Šahman (za likovne radove) i Hatidža Duman (koordinator konkursa), i ovaj je put imao težak i zahtjevan zadatak da od izuzetno velikog broja zanimljivih i kvalitetnih učeničkih radova prispjelih na konkurs odabere one najbolje. Nakon temeljitog i pažljivog odabiranja i vrednovanja svih prijavljenih radova Žiri je odlučio sljedeće:

I – U oblasti literarnih radova prvo mjesto je dodijeljeno radu Nermina Murtića, učenika VIII razreda OŠ „Mehmedalija Mak Dizdar“ iz Sarajeva,drugo mjesto radu Selme Dedić, učenice VIII razreda OŠ „Maglaj“ iz Maglaja, a treće mjesto radu Inde Mulaahmetović, učenice IV razreda OŠ „Mirsad Prnjavorac“ iz Vogošće.

II – U oblasti likovnih radova prvo mjesto je dodijeljeno radu Have Čengić, učenice I razreda OŠ „Safvet-beg Bašagić“ iz Sarajeva, drugo mjesto raduAmine Alić, učenice III razreda „Treće osnovne škole“ Ilidža, a treće mjestoravnopravno dijele radovi Semira Ćehića, učenika VI razreda OŠ „Blagaj“ iz Blagaja i Vahide Stomornjak, učenice VI razreda OŠ „Srednje“ – Srednje, Ilijaš.

Pri izboru nagrađenih radova, kao i onih kojih će biti objavljeni u prigodnom katalogu, Žiri je, pored ostalog, imao u vidu starosnu dob kandidata smatrajući da kriteriji za vrednovanje radova učenika nižih razreda ne mogu biti primjereni procjenjivanju vrijednosti radova učenika npr. osmog razreda.

III – Kao i prethodnih godina, Žiri je i ovaj put proglasio po tri najuspješnija nastavnika u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralaštva to su:Dženana Talić iz OŠ „Mak Dizdar“ – Zenica, Nafija Smailović iz „Prve osnovne škole“ – Bugojno i Arma Hrnić iz OŠ „Risala“ – Sarajevo, a u oblasti likovnog stvaralaštva: Asim Parić iz OŠ „Gostović“ – Čardak, Zavidovići,Milada Medar iz OŠ „Blagaj“ – Blagaj, Mostar i Hasreta Abadžija iz OŠ „Hašim Spahić“ – Ilijaš.

Treba napomenuti da se, prilikom izbora između približno uspješnih nastavnika, Žiri opredijelio za one nastavnike koji na ranijim „Preporodovim“ konkursima nisu bili nagrađivani.

Izvjestan broj kako likovnih tako i literarnih radova bit će prezentiran na izložbi koja se početkom juna 2005. godine priređuje u Galeriji BZK „Preporod“ u Sarajevu. Prilikom otvaranja izložbe bit će proglašeni najuspješniji učenici i nastavnici koji su svojim radovima učestvovali na ovogodišnjem „Preporodovom“ konkursu. Njima, kao i svim ostalim učesnicima koji su doprinijeli uspjehu ove sad već tradicionalne smotre stvaralaštva mladih, nasrdačnije se zahvaljujemo i pozivamo ih da i sljedeće godine u njoj sudjeluju.

A u međuvremenu neka stalno imaju na umu da je čitav svijet ljudska kuća i da ga trebamo čuvati kao što čuvamo svoju kuću.

NA UPIT