2012 – Najljepša je moja rijeka

Najljepša je moja rijeka

Ovo je deseti, jubilarni Konkurs “Preporoda” za najbolje literarne i likovne radove učenika osnovnih škola u Bosni i Hercegovini. I već u ovoj činjenice lahko se mogu prepoznati razlozi zbog kojih se organizator odlučio da pokrene ovakvu aktivnost. Skeptici i maliciozni, da ne kažem i – zlonamjerni, “posmatrači”, kakvih, nažalost, imamo podosta, mogli bi i ovom konkursu, kao i svemu drugom, pronaći dosta zamjerki, pod uslovom da oni nisu dužni ispravljati “krive Drine”, nego da je njihova podrazumijevajuća, “prirodna” dužnost da osmatraju i kritikuju one koji rade.

Naravno, s obzirom da se radi o desetogodišnjem trajanju Konkursa, potpisnik ovih redaka, koji je, spletom povoljnih okolnosti, svih ovih deset godina bio “involviran” u ove aktivnosti, pa i mnogi drugi, koji su dali značajan doprinos ovoj akciji, mogli bi i sami registrovati neke propuste, nedostatke i greške, pa predložiti niz “inovacija” kojima bi se, sasvim sigurno, doprinijelo još uspješnijoj realizaciji konkursnih aktivnosti. Propusti, ili nedostaci ovog konkursa, ali zaista oni stvarni, nekada su posljedice nedostatka materijalnih sredstava (kao da je to neka novost?!), nekada uzrokovani nedovoljnom aktivnošću u općinama i školama, a nekada se, zbog nedovoljne zainteresovanosti takozvane službene javnosti i sredstava javnog informiranja, za ove aktivnosti malo ili nedovoljno zna, kao da su, kakvog li apsurda, u pitanju nelegalne aktivnosti. Tako bi se moglo konstatirati da je uloženi napor Organizatora, žirija i prosvjetnih radnika daleko iznad percepcije te “šire” javnosti i “odgovornih faktora”.

Bilo kako bilo, čak i oni kritičari po svom unutarnjem, ljudskom karakteru, i oni vječni cinici, skeptici i “opservatori” svih vrsta i svih boja, teško mogu zaobići izuzetno vrijedne rezultate u desetogodišnjem trajanju Konkursa. Pa već u ovoj činjenici, u činjenici da jedan konkurs traje deset godina (u vrijeme kada se štošta gasi i nestaje), sadržani su oni osnovni, bitni razlozi, na osnovu kojih se može zaključiti da ovaj konkurs ima svoj puni smisao, svoju unutarnju snagu, bez utilitarnih, ideoloških nanosa, kako bi se to možda i očekivalo da ih ima organizator, BZK “Preporod”.

U ovih deset, proteklih godina na Konkursu je učestvovalo preko deset hiljada učenica i učenika osnovnih škola, od Velike Kladuša do Goražda, od Brčkog do Stoca. Zajedno s njima, nešto zbog profesionalnih obaveza, a češće zbog shvatanja važnosti ovih aktivnosti, u Konkursu je, na svoj, primjeren način, učestvovalo više stotina prosvjetnih radnika, nastavnica i nastavnika bosanskog jezika i likovne kulture. Svih deset konkursa pratile su posebne brošure, katalozi, u kojima je, kao dragocjeni pisani tragovi, ostalo stotine vrijednih literarnih i likovnih radova učenika osnovnih škola.

Zbog svega toga ovaj bismo “Preporodov” konkurs mogli, u punom smislu značenja te kvalifikacije, tretirati reprezentativnim, a njegovu funkciju izuzetno korisnom i vrijednom. Dodali se ovoj i ovakvoj kvalifikaciji i činjenica da se učešće na Konkursu sasvim dobro uklapa u redovne odgojne i obrazovne ciljeve osnovnih škola, postaje sasvim bjelodano da se ovaj Konkurs, u svim svojim praktičnim, izvedbenim manifestacijama, može posmatrati kao izuzetno značajna aktivnost Matičnog i općinskih odbora BZK “Preporod”. Pored ostalog, možda ovu vrijednost treba posebno apostrofirati, sve dosadašnje teme Konkursa u sebi su nenametljivo sadržavale i elemente tako potrebnog patriotizma, ljubavi prema svojoj domovini (ma koliko to, možda, patetično zvučalo) te odgojno-obrazovnu komponentu i onu neophodnu univerzalnost s kojom se i naša najmlađa generacija podsjeća da su i oni, i mi, stariji, i naša trokutasta geografija dio svijeta i svih planetarnih procesa u tom savremenom “globalnom selu”.

Ipak, da se vratimo ovogodišnjem Konkursu. Tema je, kao što je poznato, ovoga puta bila “Najljepša je moja rijeka”. Opredijelivši se za nju, imali smo na umu da su oko rijeka, i uz rijeke, nicale prve velike ljudske civilizacije. Sjetimo se samo Eufrata i Tigrisa, Nila, Inda, Ganga… i nešto bližih Volge, Dunava, Temze, Sene… i još bližih, naših: Save, Drine, Neretve, Une, Sane, Vrbasa, Bosne, Ukrine, Spreče, Krivaje… Od rijeka je, oduvijek, ovisio ukupan ljudski život, pa su i naši gradovi i naša sela nastajali upravo uz naše male i velike rijeke. Uz rijeke se, dakle, rađamo, živimo i umiremo, pa bile one velike ili male, mirne ili plahovite. Preko naših malih rijeka se, barem misaono, vežemo za one velike, a one se, dalje, vežu za sva svjetska mora, i tako postajemo svjesni činjenice da ova naša mala, plavičasta planeta pripada svima podjednako: i mladima, i starima, i slabim i jakim. Sa rijekama se družimo, odrastamo, identifikujemo, prepoznajemo, objašnjavamo geografiju svoje Bosne i Hercegovine, te je stoga Medina Turak, učenica iz Parsovića kod Konjica, i napisala da se ona ujedinila sa svojom Neretvicom, koju voli oduvijek.

Pregledajući oko pet stotina prispjelih literarnih radova, i one ispisane još uvijek nevještom rukom autorâ i one “sofisticirane”, obrađene računarskom tehnologijom, članovi žirija su uočili da su gotovo svi učesnici Konkursa, na ovaj ili onaj način, uspješno odgovorili postavljenom zadatku. Svoje najljepše rijeke (pa i potoke) oni su znalački kontekstualizirali u vrijeme i prostor u kojem živimo i u kojem se krećemo.

Mnogi radovi su u prvi plan smještali ekološke probleme, jer im neko krade, otima i zagađuje njihove rijeke i životnu sredinu. Tako Amina Hasanić, učenica OŠ “Mustafa Mulić”, Šije, piše da je nedopustivo da “siječemo šume, zagađujemo rijeke, uništavamo vazduh, odlazimo u gradove i tamo kupujemo flaširanu vodu…”.

Mnogo je onih koji su se trudili da nam kažu kako su oni prosto zaljubljeni u svoje rijeke i potoke. Almir Pivač, učenik “II osnovne škole” u Bugojnu, piše da usred njegova sela Poriče imaju tri srca: “…jedno srce je rijeka Poričnica, drugo je srce mog druga Ahmeda i treće je moje srce…” Medžidi Hodžić iz Vražića izgleda kao da su “…slapovi na Brani, smrznuti, zaustavljeni u zraku”, pa joj liče na “naboranu vjenčanicu sniježne princeze…”, a Nermina Subašić iz Kalesije, u svom, prvonagrađenom radu se pita “…šta je, ustvari Prela, da li je potok ili rijeka?”.

Ima i onih šarmantnih, vragolastih poruka, kao što je to ona koju nam je uputio Fikret Čardaklija, učenik OŠ “Safvet-beg Bašagić” iz Visokog, u kojoj piše da se nada da će njegova pjesma biti objavljena, pa stoga “…srdačno selami žiri…”.

U nekim dječijim radovima jasno se ucrtava politička, sociološka, psihološka, društveno-ekonomska slika njihovog mikro-svijeta. Oni kroz svoje literarne radove žale za rijekama sa kojih su silom otjerani i spominju stradanja svojih bližih, koji su nekada živjeli uz te rijeke. Tada se idilične, a ponekad i izmaštane i razigrane slike njihovog dječijeg svijeta uz rijeke, mostove, mlinare i ribare, preoblikuju u sjetne priče majki i nena, koje im prenose sjećanja na njihove izgubljene rijeke, sela i gradove. Pa, ipak, kada bismo pokušali doći do one dominantne i najbitnije karakteristike ovogodišnjeg Konkursa, onda bismo mogli reći da su česnici Konkursa ne samo svjesni značaja očuvanja svojih čistih rijeka i prirodnog okruženja, nego i da su optimistički okrenuti budućnosti, nadajući se da će i one zagađene, ali ipak njihove rijeke, ponovo jednog dana postati bistre i “vesele”.

Ono što nas je, u žiriju, posebno oduševilo jesu imena brojnih rijeka za koje znaju samo oni koji pored njih žive. Ali i te njihove male rijeke, za koje ni “mali pisci” nisu sigurni jesu li to rijeke ili potoci, u njihovim literarnim imaginacijama, imaju snagu velikog Amazona i njene pritoke Ukajali, Misisipija i njene pritoke Misouri, Jeniseja i drugih najvećih svjetskih rijeka. Pa kada je tako, a vjerujte žiriju da jeste, evo, na kraju uvodnog teksta za ovaj katalog, da nabrojim samo neke od tih najdražih i najljepših “velikih” malih rijeka, koje smo prepisali iz dječijih radova: Miljacka, Željeznica, Šibošnica, Dusinski potok, Bregava, Beganovićka, Neretvica, Buna, Rama, Lašva, Kruščica, Gradašnica, Jala, Solina, Jelovčanka, Bistrica, Mednica, Poričnica, Veseočica, Bunta, Okašnica, Sokoluša, Stavnja, Brka, Ljuta, Drežanka, Vrbanja, Lepenica, Bukovački potok, Štedrić, Sušica, Ugar, Prela, Oskova, Brložnjak, Bliha… Pročitajte naglas njihova imena i, vidjet ćete, učinit će vam se, barem na čas, kao da čujete njihov žubor, ili njihov govor kako su to, u svojim radovima, tvrdili mnogi učesnici Konkursa.

Bez obzira što gotovo svi izvještaji sa konkursâ počinju uobičajenom konstatacijom kako je žiri imao težak zadatak, ovoga puta to zaista moramo reći. Članovi žirija za literarne radove: Bisera Alikadić, Mujo Musagić i Alija Musić, nakon pažljivog čitanja svih prispjelih radova, odlučili su da: prvu nagradu dodijele Nermini Subašić, učenici VIIIa razreda OŠ “Vukovije”, Kalesija, drugu nagradu dodijele Lauri Anić, učenici IVb razreda OŠ “Ivan Goran Kovačić”, Gradačac, a treću Uni Adilović, učenici VIc razreda OŠ “Harmani I”, Bihać.

Pored prvonagrađenih, žiri je, kao i ranije, predložio da se jedan broj izuzetno vrijednih proznih i poetskih radova objavi u ovogodišnjem katalogu, tretirajući ih ravnopravno kao i tri prvonagrađena rada.

Žiri za odabir najboljih likovnih radova, u sastavu: Mirsada Baljić, Amra Kozić i Mušo Šahman, nakon pregledanih prispjelih radova, odlučio je da: prva nagrada bude dodijeljena Lamiji Terzić, učenici Vb razreda “Prve osnovne škole”, Bugojno, druga nagrada učenici Selmi Zimić, VII2 razred OŠ “Kovačići”, Sarajevo, a treća učenici Nejri Smajlović, VI2 razred OŠ “Podlugovi” u Podlugovima. Žiri je istovremeno donio odluku da jedan broj likovnih radova, zajedno sa literarnim, bude objavljen u katalogu, koji prati ovaj konkurs.

U skladu sa ustaljenom praksom da se za poseban doprinos u realizaciji Konkursa nagradi jedan broj nastavnika bosanskog jezika i likovne kulture, žiriji su sugerisali Organizatoru da se ove godine priznanja dodijele: Elmi Aždahić-Čutura, nastavnici u OŠ “Hašim Spahić”, Ilijaš, Asmiri Šerifović, nastavnici “Pete osnovne škole”, Brčko Distrikt i Esmeraldi Hodžić, nastavnici u OŠ “1. mart”, Vrnograč, Velika Kladuša, za rad u oblasti literarnog stvaralaštva, a: Edinu Hrštiću, nastavniku u “Petoj osnovnoj školi”, Brčko Distrikt, Edini Musić, nastavnici “Prve osnovne škole”, Bosanska Krupa i Anđi Vuković, nastavnici OŠ “Fatima Gunić”, Sarajevo, za doprinos u oblasti likovnog stvaralaštva.

Mujo Musagić

KONKURS za najbolje literarne i likovne radove učenika osnovnih škola

Na osnovi svoje Odluke broj: 03-135 od 18. 2. 2000. godine Matični odbor Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” objavljuje redovni godišnji

KONKURS

za najbolje literarne i likovne radove učenika osnovnih škola na temu

“Moji heroji mira”

1. Pravo sudjelovanja na konkursu imaju učenici osnovnih škola u Bosni i Hercegovini, uz preporuku da se odabir i slanje radova vrši preko predmetnih nastavnika i sekretarijata škola.

2. Tri najbolja literarna i tri najbolja likovna rada bit će nagrađena novčano i prikladnim knjigama iz izdavačke produkcije BZK “Preporod”, a također će biti nagrađeni prosvjetni radnici čiji učenici na konkursu pokažu najbolje rezultate.

3. Od likovnih radova koji uđu u najuži izbor za dodjelu nagrada bit će priređena prigodna likovna izložba u Galeriji “Preporod” u Sarajevu, kojom prilikom će se saopćiti rezultati konkursa i pročitati nagrađeni literarni radovi.

4. Radove treba, izravno ili preko predmetnih nastavnika i sekretarijata škola, dostaviti na adresu: BZK “Preporod”, Branilaca Sarajeva 30, 71000 Sarajevo, najkasnije do 10. 4. 2010.godine.

5. Prispjeli radovi se ne vraćaju.

Za dodatne informacije zainteresirani se mogu obratiti na tel. 033/444-078 i 663-835

Sarajevo, 4. 2. 2010. godine

Matični odbor BZK “Preporod”

 

—————————————————————–

 

Bosna zemlja mojih predaka

Asmir KUJOVIĆ

U vrijeme kada “Preporodov” konkurs za literarne i likovne radove učenika osnovnih škola već prerasta u jednu lijepu tradiciju, njegovu prigodnu svečanu završnicu ove godine dočekujemo bez rahmetli Džafera Obradovića, čovjeka koji je svojim svesrdnim zalaganjem i entuzijazmom najzaslužniji što nam je i ovog proljeća, na radost i oduševljenje sviju nas, priređen jedan lepršavi i šareni praznik stvaralačke mašte naših najmlađih umjetnika.

Tema ovogodišnjeg konkursa bila je “Bosna – zemlja mojih predaka”. Prispjeli radovi svojom izvanrednom raznolikošću pokazuju kako historija Bosne ishodi u historiji djetinjstava današnje bosanske djece, njene slavne bitke i kušnje iz prošlosti sa očaravajućom lahkoćom se pretaču u bezazlene dječije igre i radosti, noseći nepatvorenu draž prvih otkrića, prvih čulnih utisaka. Ljepota Bosne stanuje u tom nevinom dječijem pogledu, u neokrnjenoj čistoti razigrane djetinje mašte: Bosna je rijeka koja izvire i uliva se u srce dječaka, njenog ponosnog sina, onog istog koji, stojeći noću kraj prozora, razmišlja o tome da bismo se, možda, ako bi svi istodobno zaspali, mogli probuditi u nekoj drugoj zemlji. Za njega je njena prošlost poput tajanstvene sehare na pješčanom žalu koju naizmjenično otvaraju i zatvaraju talasi nadolazeće plime.

Bilo je zaista nadahnjujuće otkrivati u kojim sve vidovima svijest o prošlosti i tradiciji razvijaju generacije budućih mladih ljudi, generacije koje odrastaju i odgajaju se u vremenu koje sve neodgovornije odbacuje to “prisustvo mrtvih u sebi koje se ironično zove identitet”, vremenu koje teži ukidanju prošlosti i “vremenskom provincijalizmu”, odricanju od zemaljskih korijena i “diktature koju prezimena vrše nad imenima”, u kojem je patriotska obaveza preokrenuta u uživanje u baštini, a dug prema mrtvima poništen u korist raspoloživosti prošlošću čije tipične ambleme predstavljaju lijepo označene turističke maršrute i nacionalni jelovnici. Za divno čudo, mašta bosanskih djevojčica i dječaka ostala je neoskvrnjena tom sveprisutnom težnjom savremenog čovjeka da svoje historijsko biće zamijeni za surogat anđeoskog, oslobođenog zemaljske težine i tjelesnosti, da svoju stalnu adresu zamijeni za turističku ležernost i bestežinsko stanje pokretljivog, lebdećeg i nestalnog treperenja kursora na ekranu. Jer, kako kaže Amar Bačvan, učenik V razreda Osnovne škole iz Bugojna: „Jer, ako ne znaš dovoljno o sebi, svako te može lahko pobrisati kao da te i nema pa bude da te nikad nije ni bilo. Naprimjer, ako ja ne znam da imam u svesci domaću zadaću jer mi ju je neko drugi napisao, onda mi je svako može obrisati i ja neću ni znati da je nemam jer nisam ni znao da sam je imao.”

Riječi ovog dječaka, kao i niza drugih mladih autora koji su uzeli učešće na ovom konkursu, prizivaju slavu polomljenog, prašnjavog i zahrđalog štita drevnog bosanskog ratnika, koji je vraćen tminama duboko ispod stijena da bi bio ponovo iskovan, uz pomoć alhemije onih neizgovorenih riječi koje je spominjao rahmetli Alija Isaković. Samo nevina dječija mašta u stanju je da odgoneta i iznova ispisuje poruke i znakove sa drevnih stećaka; samo krilata dječija mašta može da pošalje goluba pismonošu precima iz davno minulih stoljeća i da učini da stihovi Maka Dizdara i Nedžada Ibrišimovića odjekuju glasovima onih kojih na ovom svijetu više nema. Zaista plijeni mudrost sa kojom najmlađi bosanski stvaraoci prepoznaju prošlo u sadašnjem i sadašnje u prošlom, otkrivajući kako historiju Bosne ne čine samo podvizi naših predaka koji su se dogodili, već i oni koji se nisu dogodili, te kako se u njoj stječu i oni putevi kojima se nikada nije krenulo. U razigranom svijetu dječije mašte Iliri, Slaveni i Turci jednodušno nazdravljaju jedni drugima u slavu jedinstvene ljepote bosanske zemlje.

Bosanski preci nesumnjivo bi bili ponosni na naše mlade stvaraoce. I ove godine je od velikog broja izvrsnih učeničkih radova prijavljenih na konkurs bilo zaista teško odabrati one najbolje. Na konkurs je pristiglo 4.367 radova – od toga 1.890 literarnih i 2.477 likovnih – iz 189 škola sa područja Bosne i Hercegovine. Žiri u sastavu: Bisera Alikadić, Mujo Musagić i Asmir Kujović (za literarne radove), te Jasminko Mulaomerović, Mušo Šahman i Asim Đelilović (za likovne radove) i Hatidža Duman (koordinator konkursa) je nakon temeljitog i pažljivog odabiranja i vrednovanja svih prispjelih radova odlučio sljedeće:

I – U oblasti literarnih radova prvo mjesto dodijeljeno je radu Amara Bačvana, učenika V razreda „Druge osnovne škole“ iz Bugojna; drugo mjesto dodijeljeno je radu Jasmine Kabahije, učenice VII razreda Osnovne škole „Silvije Strahimir Kranjčević“ iz Sarajeva;  treće mjesto ravnopravno dijele radoviEdvina Burine, učenika VII razreda Osnovne škole „Stolac“ iz Stoca i Azre Zubić, učenice III razreda Osnovne škole „Vražići“ iz Velina Sela (Čelić).

II – U oblasti likovnih radova prvo mjesto je dodijeljeno radu učenika II razreda Osnovne škole „Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak“ iz Sarajeva: Amsalu Aganspahiću, Anesu Aliću, Anesi Alić, Naidi Begić, Eni Husić, Lejli Omeragić, Eni Rašinlić, Naidi Rovčanin i Ajli Telalović; drugo mjestoravnopravno dijele radovi  Merjeme Raja, učenice VI razreda Osnovne škole „Hasan Kikić“ iz Sarajeva i Kabira Kasumića, učenika IV razreda Osnovne škole „Safvet-beg Bašagić“ iz Sarajeva; treće mjesto ravnopravno dijele radoviAmre Čaušević, učenice VI razreda Osnovne škole „Špionica“ iz Srebrenika iAdele Ismić, učenice IV razreda Osnovne škole „Abdulevehab Ilhamija“ iz Tršća (Kakanj).

Žiri je također proglasio po tri najuspješnija nastavnika u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralaštva to su: Senada Jusić, „Druga osnovna škola“ iz Bugojna, Sadeta Koljić, Osnovna škola „27. maj“ iz Ključa iJadranka Buturović, Osnovna škola „Seonica“ iz Seonice – Konjic; u oblasti likovnog stvaralaštva: Mustafa Faljić, „Prva osnovna škola“ iz Zavidovića,Jasmin Kasumović, Osnovna škola „10. oktobar“ iz Sanskog Mosta i Selma Tubić, Osnovna škola „Brčanska malta“ iz Tuzle.

Izvjestan broj likovnih i literarnih radova bit će prezentiran i na izložbi koja se priređuje u Galeriji BZK “Preporod” u Sarajevu. Prilikom otvaranja izložbe bit će proglašeni najuspješniji učenici i nastavnici koji su svojim radovima učestvovali na ovogodišnjem “Preporodovom” konkursu.

Njima, kao i svim ostalim učesnicima ove tradicionalne smotre stvaralaštva mladih najsrdačnije se zahvaljujemo i pozivamo ih da i sljedeće godine u njoj sudjeluju.