Obilježena 180. godišnjica rođenja Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka

U srijedu, 18. 12. 2019. godine u velikoj sali Gazi Husrev-begove biblioteke održan je okrugli sto povodom 180. godišnjice rođenja Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka (1839–1902) u organizaciji Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” – Instituta za bošnjačke studije i Gazi Husrev-begove biblioteke.

Na skupu o liku i djelu Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka govorili su mr. Osman Lavić, direktor Gazi Husrev-begove biblioteke, prof. dr. Sanjin Kodrić, predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” i redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, prof. dr. Zijad Šehić, također redovni profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, i književnik Hadžem Hajdarević, član Upravnog odbora Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” i saradnik Instituta za jezik Univerziteta u Sarajevu.

“Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak svojim radom povezuje dvije carevine – osmansku i austrougarsku, dva pola našega identiteta – našu stariju i noviju kulturu, naš muslimanski kontekst i pozadinu i našu evropsku budućnost. U tom smislu, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak čini nas ovakvima kakvi jesmo – ljudi na granici dvaju svjetova, ali i ljudi u kojima se ta dva svijeta susreću”, istakao je predsjednik Bošnjačke zajednice kulture “Preporod” prof. dr. Sanjin Kodrić.

Uloga i značaj Mehmed-bega Kapetanovića Ljubušaka ne ogleda se samo u njegovom aktivnom društvenom angažmanu i javnim funkcijama koje je obnašao, već i u činjenici da je u prijelomnim godina bosanske, a pogotovo bošnjačke historije proučavanjem i bavljenjem kulturnom historijom, naslijeđem i usmenom tradicijom, ali povrh svega i izazovima sa kojima su se susretali Bošnjaci krajem XIX i početkom XX stoljeća, umnogome oblikovao kulturni i nacionalni identitet Bošnjaka.

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak rođen je 1839. godine u Vitini kod Ljubuškog. Bio je jedini gradonačelnik Sarajeva biran u dvije različite carevine – osmanskoj (1877) i austrougarskoj (1893). Ljubušak je jedan od pokretača političkog lista Bošnjak (1891), bavio se sakupljanjem i afirmiranjem usmene baštine i uopće književnim radom, a objavio je, između ostalog, dvije znamenite sakupljačke zbirke Narodno blago (1887) i Istočno blago (I – 1896, II – 1897).

Suočen s izazovima i nedoumicama kod Bošnjaka nakon austrougarske okupacije Bosne 1878. godine, Ljubušak je zagovarao stav da i muslimani mogu biti dio evropske porodice, a da se pritom ne moraju odreći svog vjerskog i kulturnog identiteta, insistirajući na tome da Bošnjaci trebaju prihvatiti izazove novog vremena, zapadno obrazovanje i kulturu, ali istovremeno čuvati svoju vjeru i tradiciju svojih predaka. U svojoj publicističkoj knjižici Što misle muhamedanci u Bosni (1886) usprotivio se pokušajima da se Bošnjacima dodijeli nacionalno ime “Musliman” jer, kao piše, “Baška vjera, baška narodnost”.