“Preporod” Mostar: Naš jezik je naš moral

Predavači na ovom događaju bili su: prof.dr. Dijana Hadžizukić (Suvremena književnost bosanskog jezika – književni opus Zlatka Topčića), doc.dr. Lejla Žujo-Marić (Mostar u savremenoj bh. književnosti) i doc.dr. Edim Šator (Jezik bosanskih stećaka).

Profesorica Hadžizukić govoreći o opusu Topčićevih djela, od koji su brojna ekranizirana, konstatovala je kako je imao poseban senzibilitet da tzv. “teške teme” pretoči u umjetnost, koja je pozitivna i lijepa. Topčićevi romani nisu lagani, navela je Hadžizukić, ali on artizmom svoje forme prevazilazi dnevnu politiku i ono što bi bilo u emocionalnom smislu loše.

Posredstvom jezika možemo prizvati prošlost, način života na ovim prostorima, kao i što kroz jezik možemo zapamtiti sve segmente urbanog življenja, istakla je profesorica Žujo-Marić na početku svog izlaganja. Govoreći na temu “Mostar u savremenoj bh. književnosti”, navela je kako je Mostar izuzetno važno mjesto u bosanskohercegovačkoj književnosti, prije svega kao mjesto koje je kroz različite historijske etape bilo kolijevka za intelektualni i duhovni razvoj mnogobrojnih pisaca i pjesnika, ali i kao prostor koji je nastanio poetske i prozne tekstove brojnih pisaca. Uz sve to Mostar je kroz različite periode kontinuirano prisutan u književnim djelima bosanskohercegovačke književnosti od brojnih sevdalinki i usmenog narodnog nasljeđa sve do književnih djela različitih pisaca, kako onih iz preporodnog perioda do pisaca moderne i postmoderne orijentacije, kazala je Žujo-Marić.

Profesor Edim Šator ustvrdio je da su izvorni govornici jednog jezika oni koji ga čuvaju i da to ne rade lingvisti, jer ga oni opisuju, a ponekada i pokvare. Citirajući Aliju Isakovića, Šator je naveo da Isakovićev rječnik karakteristične leksike u Bosanskom jeziku počinje riječima “Naš jezik je naš moral”. U jeziku se ogleda čitava kultura, historija, sve ono što mi u suštini jesmo. Nemaju svi narodi privilegiju da imaju svoj vlastiti jezik. Pogotovo jezik, kao što je slučaj sa bosanskim jezikom, koji je pisan na pet pisama: glagoljici, ćirilici, bosančici, arebici i latinici, pojasnio je Šator. Jedina razlika između stećaka i bosanskog jezika je ta što stećci nikada nisu bili negirani, ali su uvijek bili prisvajani, svojatani, falsificirane su historijske činjenice o njima, sve ono što se dešavalo sa bosanskim jezikom kroz historiju, rekao je Šator.

U poetskom djelu programa nastupile su studentice Fakulteta humanističkih nauka Univerziteta “Džemal Bijedić” iz Mostara.