Mostovi spajaju obale i ljude

Čuvari starih i graditelji novih mostova

 

Džafer Obradović

 

 

Odluka Matičnog odbora BZK “Preporod” da konkurs za najuspješnije

literarne i likovne radove učenika osnovnih škola iz Bosne i Hercegovine

postane tradicionalan, pokazala je svoj puni smisao i opravdanje već

dvije godine nakon njegovog ustanovljenja. Kao i prošle, tako je i

ove godine odziv učenika na njega bio izuzetno masovan, a, po kvalitetu

radova, i prilično respektabilan. Sama činjenica da su na konkurs

pristigla 2902 rada <196> od toga 1310 literarnih i 1592 likovna <196>

i to iz 169 škola iz čitave Bosne i Hercegovine, dovoljno govori o

opravdanosti osmišljenog, planskog i sistematskog poticanja i potpomaganja

ovog oblika stvaralaštva mladih, u čemu BZK “Preporod” vidi i svoju

ulogu i svoju obavezu.

 

Tema ovogodišnjeg konkursa bila je “Mostovi spajaju obale i ljude”,

a razlozi za njezin izbor sadržani su u činjenici što je ovo poslijeratno

vrijeme još uvijek u znaku obnavljanja starih i izgradnje novih mostova

kako na našim rijekama, tako i onih duhovnih i kulturnih među ljudima

i narodima. Primjer za to je mostarski Stari most koji je u svome

bitnom značenju mnogo više negoli obična građevina za prelaz preko

rijeke Neretve. On je i najčešća asocijacija mladih stvaralaca pri

spomenu riječi “most”, te zato i najzastupljeniji motiv njihovih likovnih

ali i literarnih radova. Da li zbog svoje upečatljive ljepote i impozantnosti,

zbog svoje uloge i značaja u našoj burnoj prošlosti i tragičnog usuda

u nedavnim ratnim zbivanjima, ili pak nečega trećeg, tek ovom mostu

je posvećeno najviše radova prispjelih na ovogodišnji “Preporodov”

konkurs. U njima, pored žaljenja zbog njegovog divljačkog rušenja

i nepodijeljene osude tog čina, preovladavaju radost i oduševljenje

zbog njegove ponovne izgradnje i skorašnjeg otvaranja.

 

Pa ipak, Stari most je tek prikladan simbol svih mostova na svijetu,

a pogotovo onih bosanskohercegovačkih čija sudbina s vremena na vrijeme

poprima tragično značenje pa umjesto da služe svojoj osnovnoj svrsi

povezivanja i zbližavanja ljudi, zadobivaju posve drugu ulogu i postaju

kamen smutnje i neprijateljstva. Ali, za tu njihovu zlehudu sudbinu

nisu krivi mostovi nego ljudi, a među njima je oduvijek bilo onih

koji prave, čuvaju, poštuju i veličaju mostove i onih koji ih ruše

i oskrnavljuju.

 

Da djeca pripadaju onoj prvoj vrsti ljudskih bića, odnosno poklonicima

i ljubiteljima mostova, pokazao je i ovaj naš konkurs. Sve radove

prispjele na njega odlikuje bezrezervna odanost ideji mostoljublja.

Njihovi mali pametni autori, čuvari starih i graditelji novih bosanskohercegovačkih

mostova, skoro redovno naglašavaju kako mostovi nisu tek “obične građevine”

niti puka masa kamena, betona, željeza ili drveta kojim se premošćuje

rijeka.

 

“Most je simbol života”, piše u svome radu Alem Bajrić, učenik “Treće

osnovne škole” iz Oboraka; “Mostovi su krila ptica”, tvrdi Mirsad

Bogdanić, učenik O.Š. “Husein ef. Đozo” iz Goražda; “Mostovi su vječni

simboli spajanja”, kaže Emina Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz

Bugojna; “Mostovi su niti koje premošćuju naše nesuglasice”, nadodaje

Ena Humačkić, učenica “Šeste osnovne škole” iz Mostara. A za Zanu

Begić, učenicu O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, “mostovi su poput

nada što nas snaže u vječitoj potrazi za dobrotom”. Ena Radončić,

učenica O.Š. “Grbavica II” iz Sarajeva, tvrdi kako “mostovi spajaju

proljeće i plave ljubičice”, dok je Edin Begić, učenik O.Š. “Grbavica

I”, ubjeđenja da “izgraditi most znači naći čovjeka, a u njemu sebe”.

Emir Šator, učenik O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, ulogu mosta

izražava stihom:

 

Obale dvije, a jedna rijeka,

desna je lijevoj tako daleka.

Spojiti njih, njihove ljude,

da desna lijevoj bliska bude;

 

Azra Kadić, učenica O. Š. “9. maj” iz Pazarića, svoju

pjesničku metaforu mosta iskazuje ovako:

 

Dvije se ruke preko rijeke pružile,

dvije strane rijeke združile.

 

Osim što spajaju obale, ljude, narode, civilizacije … mostovi služe

i za zbližavanje “srodnih duša sa suprotnih obala”, kako to u svome

literarnom radu kaže Vedad Livnjak, učenik O.Š. “Mehmed-beg Kapetanović

Ljubušak” iz Sarajeva, ali i za rađanje novih ljubavi i trajnih prijateljstava.

 

Izgraditi most znači uljepšati svijet i učiniti beskrajno dobro i

korisno djelo, a srušiti ga znači oskrnaviti svijet i postati ljudski

izrod i zločinac. Zato Semir Kozarac, učenik O.Š. “27. maj” iz Velagića,

i kaže:

 

Ali mnogo će krivice

nositi na duši

onaj koji mostove

prijateljstva ruši,

 

Selma Isabegović, učenica O.Š. “Kreka” iz Tuzle, nadodaje:

“Srušeni most je kao biljka bez korijena, kao život bez sunca”.

 

A čak i kad se poruši most, ne nestaje sjećanje na njega, na njegovu

ljepotu i blagodat. Tako barem u svome literarnom radu tvrdi Emina

Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz Bugojna: “Može se srušiti most,

ali priča o njemu ostaje urezana u srcima ljudi koje je on spajao”.

 

I zato, treba graditi a ne rušiti mostove, jer se tako grade povjerenje

i ljubav među ljudima. Treba graditi mostove i povezivati suprotne

obale. Jedino se tako ovaj svijet može sačuvati od zla, beščašća i

mržnje koja obesmišljava ljudski život. Naši mali pametni umjetnici

to najbolje znaju i osjećaju pa zato odraslima i poručuju: “Gradite

mostove, mostove prijateljstva i ljubavi, a mi djeca ćemo sigurno

nastojati da oni to i ostanu, jer smo, ustvari, mi vaš most između

sadašnjosti i sretnije budućnosti” (Anisa Krbezlija, učenica O.Š.

“9. maj” iz Pazarića).

 

U Bosni i Hercegovini ima mnogo rijeka, a po njima je nanizano nebrojeno

lijepih i znamenitih mostova. Osim čuvenog Starog mosta u Mostaru,

koji će uskoro ponovo zablistati svojom jedinstvenom ljepotom i skladnošću

svoga vitkog kamenog luka, tu su još i Most Mehmed-paše Sokolovića

u Višegradu, Most na Žepi, Kozja ćuprija iznad Sarajeva i brojni drugi

sarajevski mostovi, mostovi na Savi, Uni, Vrbasu, Drini itd. Većina

ovih mostova poslužila je kao inspiracija i malim likovnim umjetnicima

koji su se i ove godine u velikom broju javili na naš konkurs.

 

Njihove slike, crteži i raznovrsne likovne instalacije prepune su

vedrog i ljupkog kolorita, ali na njima su vidljivi i mračni, pesimistični

tonovi izazvani ratnim stradanjima i razaranjima mostova. Te tamne

mrlje na čistim stvaralačkim dušama naših malih slikara najteže su

optužbe oholim i zlim nakanama gospodara rata i rušilaštva. S druge

strane, sa suprotnih obala rijeke ispružene i stisnute dječije ruke

što je vrlo čest motiv likovnih radova učenika poruka

je odraslim kakav svijet i kakve mostove među ljudima mladi žele.

 

I u oblasti likovnog stvaralaštva najprisutnija preokupacija učeničkih

radova je mostarski Stari most. Ali raduje činjenica da je daleko

više radova na kojima je dječijom imaginacijom Stari most ponovo izgrađen,

nego onih na kojima je srušen. Posebno su dojmljive slike učenika

najnižih razreda što ukazuje na stvaralačku inventivnost, maštovitost

i uspješan pedagoški odgoj djece rođene u vrijeme rata ili neposredno

nakon njega.

 

Od zaista velikog broja zanimljivih i kvalitetnih učeničkih radova

prijavljenih na konkurs i ove je godine bilo vrlo teško odabrati one

najbolje. Stoga je žiri u sastavu: Bisera Alikadić, Mujo

Musagić i Džafer Obradović (za literarne radove), te Azra

Begić, Jasminko Mulaomerović i Mušo Šahman (za likovne

radove) i Hatidža Duman (koordinator konkursa) imao neobično

zahtjevan i nimalo lahak zadatak. Nakon dugog, temeljitog i pažljivog

odabiranja i vrednovanja svih prispjelih radova žiri je odlučio sljedeće:

 

 

U oblasti literarnih radova prvo mjesto je dodijeljeno

radu Aide Đulić, učenice VI razreda O.Š. “Zalik” iz Mostara

područno odjeljenje Gubavica;drugo mjesto je dodijeljeno

radu Aldijane Dervišić, učenice VIII razreda “Prve osnovne škole”

iz Donjeg Vakufa, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Đanija

Obada, učenika VII razreda “Šeste osnovne škole” iz Mostara i Inde

Mulaahmetović, učenice III razreda O.Š. “Mirsad Prnjavorac” iz

Vogošće;

 

U oblasti likovnih radova prvo mjesto ravnopravno dIjele

radovi Selmana Ferdija, učenika VIII razreda O.Š. “Gornje Prekounje”

iz Ripča kod Bihaća i Marka Bojića, učenika O.Š. “PorodicA ef.

Ramić” iz Semizovca; drugo mjesto ravnopravno dijele radovi

Medine Čilić, učenice IV razreda O.Š. “Suljo Čilić” iz Glogošnice

I Ahmeda Ćosovića, učenika III razreda O.Š. “Musa Ćazim Ćatić”

iz Sarajeva, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Emina

Beganovića, učenika I razreda O.Š. “Safvet-beg Bašagić” iz Sarajeva

i Ajle Šetkić, učenice I razreda “Treće osnovne škole” sa Ilidže.

 

 

Žiri je također proglasio po tri najuspješnija nastavnika

u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralaštva to

su: Zijada Guzin iz “Šeste osnovne škole”  Mostar, Razija

Bajtarević iz O.Š. “Čengić Vila I”  Sarajevo i Nevzeta

Habibović iz O.Š. “Kladanj” iz Tuholja, a u oblasti likovnog stvaralaštva:

Safija Beširević iz O.Š. “Srednje”  Srednje, Mirza Ibrahimpašić

iz O.Š. “Gornje Prekounje”  Ripač kod Bihaća i Majda Spasojević

iz O.Š. “Hasan Kaimija”  Sarajevo.

 

Izvjestan broj kako likovnih tako i literarnih radova bit će prezentiran

i na izložbi koja se priređuje u Galeriji BZK “Preporod” u Sarajevu.

Prilikom otvaranja izložbe bit će proglašeni najuspješniji učenici

i nastavnici koji su svojim radovima učestvovali na ovogodišnjem “Preporodovom”

konkursu.

 

Njima, kao i svim ostalim učesnicima koji su doprinijeli uspjehu ove

sad već tradicionalne smotre stvaralaštva mladih, najsrdačnije se

zahvaljujemo i pozivamo ih da i sljedeće godine u njoj sudjeluju.

Jer i na taj će način pomoći svima nama da izgradimo nove, lijepe

i trajne mostove preko kojih ćemo zakoračiti u sretniju budućnost.

Tema ovogodišnjeg konkursa bila je “Mostovi spajaju obale i ljude”,

a razlozi za njezin izbor sadržani su u činjenici što je ovo poslijeratno

vrijeme još uvijek u znaku obnavljanja starih i izgradnje novih mostova

kako na našim rijekama, tako i onih duhovnih i kulturnih među ljudima

i narodima. Primjer za to je mostarski Stari most koji je u svome

bitnom značenju mnogo više negoli obična građevina za prelaz preko

rijeke Neretve. On je i najčešća asocijacija mladih stvaralaca pri

spomenu riječi “most”, te zato i najzastupljeniji motiv njihovih likovnih

ali i literarnih radova. Da li zbog svoje upečatljive ljepote i impozantnosti,

zbog svoje uloge i značaja u našoj burnoj prošlosti i tragičnog usuda

u nedavnim ratnim zbivanjima, ili pak nečega trećeg, tek ovom mostu

je posvećeno najviše radova prispjelih na ovogodišnji “Preporodov”

konkurs. U njima, pored žaljenja zbog njegovog divljačkog rušenja

i nepodijeljene osude tog čina, preovladavaju radost i oduševljenje

zbog njegove ponovne izgradnje i skorašnjeg otvaranja.

 

Pa ipak, Stari most je tek prikladan simbol svih mostova na svijetu,

a pogotovo onih bosanskohercegovačkih čija sudbina s vremena na vrijeme

poprima tragično značenje pa umjesto da služe svojoj osnovnoj svrsi

povezivanja i zbližavanja ljudi, zadobivaju posve drugu ulogu i postaju

kamen smutnje i neprijateljstva. Ali, za tu njihovu zlehudu sudbinu

nisu krivi mostovi nego ljudi, a među njima je oduvijek bilo onih

koji prave, čuvaju, poštuju i veličaju mostove i onih koji ih ruše

i oskrnavljuju.

 

Da djeca pripadaju onoj prvoj vrsti ljudskih bića, odnosno poklonicima

i ljubiteljima mostova, pokazao je i ovaj naš konkurs. Sve radove

prispjele na njega odlikuje bezrezervna odanost ideji mostoljublja.

Njihovi mali pametni autori, čuvari starih i graditelji novih bosanskohercegovačkih

mostova, skoro redovno naglašavaju kako mostovi nisu tek “obične građevine”

niti puka masa kamena, betona, željeza ili drveta kojim se premošćuje

rijeka.

 

“Most je simbol života”, piše u svome radu Alem Bajrić, učenik “Treće

osnovne škole” iz Oboraka; “Mostovi su krila ptica”, tvrdi Mirsad

Bogdanić, učenik O.Š. “Husein ef. Đozo” iz Goražda; “Mostovi su vječni

simboli spajanja”, kaže Emina Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz

Bugojna; “Mostovi su niti koje premošćuju naše nesuglasice”, nadodaje

Ena Humačkić, učenica “Šeste osnovne škole” iz Mostara. A za Zanu

Begić, učenicu O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, “mostovi su poput

nada što nas snaže u vječitoj potrazi za dobrotom”. Ena Radončić,

učenica O.Š. “Grbavica II” iz Sarajeva, tvrdi kako “mostovi spajaju

proljeće i plave ljubičice”, dok je Edin Begić, učenik O.Š. “Grbavica

I”, ubjeđenja da “izgraditi most znači naći čovjeka, a u njemu sebe”.

Emir Šator, učenik O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, ulogu mosta

izražava stihom:

 

Obale dvije, a jedna rijeka,

desna je lijevoj tako daleka.

Spojiti njih, njihove ljude,

da desna lijevoj bliska bude;

 

Azra Kadić, učenica O. Š. “9. maj” iz Pazarića, svoju

pjesničku metaforu mosta iskazuje ovako:

 

Dvije se ruke preko rijeke pružile,

dvije strane rijeke združile.

 

Osim što spajaju obale, ljude, narode, civilizacije … mostovi služe

i za zbližavanje “srodnih duša sa suprotnih obala”, kako to u svome

literarnom radu kaže Vedad Livnjak, učenik O.Š. “Mehmed-beg Kapetanović

Ljubušak” iz Sarajeva, ali i za rađanje novih ljubavi i trajnih prijateljstava.

 

Izgraditi most znači uljepšati svijet i učiniti beskrajno dobro i

korisno djelo, a srušiti ga znači oskrnaviti svijet i postati ljudski

izrod i zločinac. Zato Semir Kozarac, učenik O.Š. “27. maj” iz Velagića,

i kaže:

 

Ali mnogo će krivice

nositi na duši

onaj koji mostove

prijateljstva ruši,

 

Selma Isabegović, učenica O.Š. “Kreka” iz Tuzle, nadodaje:

“Srušeni most je kao biljka bez korijena, kao život bez sunca”.

 

A čak i kad se poruši most, ne nestaje sjećanje na njega, na njegovu

ljepotu i blagodat. Tako barem u svome literarnom radu tvrdi Emina

Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz Bugojna: “Može se srušiti most,

ali priča o njemu ostaje urezana u srcima ljudi koje je on spajao”.

 

I zato, treba graditi a ne rušiti mostove, jer se tako grade povjerenje

i ljubav među ljudima. Treba graditi mostove i povezivati suprotne

obale. Jedino se tako ovaj svijet može sačuvati od zla, beščašća i

mržnje koja obesmišljava ljudski život. Naši mali pametni umjetnici

to najbolje znaju i osjećaju pa zato odraslima i poručuju: “Gradite

mostove, mostove prijateljstva i ljubavi, a mi djeca ćemo sigurno

nastojati da oni to i ostanu, jer smo, ustvari, mi vaš most između

sadašnjosti i sretnije budućnosti” (Anisa Krbezlija, učenica O.Š.

“9. maj” iz Pazarića).

 

U Bosni i Hercegovini ima mnogo rijeka, a po njima je nanizano nebrojeno

lijepih i znamenitih mostova. Osim čuvenog Starog mosta u Mostaru,

koji će uskoro ponovo zablistati svojom jedinstvenom ljepotom i skladnošću

svoga vitkog kamenog luka, tu su još i Most Mehmed-paše Sokolovića

u Višegradu, Most na Žepi, Kozja ćuprija iznad Sarajeva i brojni drugi

sarajevski mostovi, mostovi na Savi, Uni, Vrbasu, Drini itd. Većina

ovih mostova poslužila je kao inspiracija i malim likovnim umjetnicima

koji su se i ove godine u velikom broju javili na naš konkurs.

 

Njihove slike, crteži i raznovrsne likovne instalacije prepune su

vedrog i ljupkog kolorita, ali na njima su vidljivi i mračni, pesimistični

tonovi izazvani ratnim stradanjima i razaranjima mostova. Te tamne

mrlje na čistim stvaralačkim dušama naših malih slikara najteže su

optužbe oholim i zlim nakanama gospodara rata i rušilaštva. S druge

strane, sa suprotnih obala rijeke ispružene i stisnute dječije ruke

što je vrlo čest motiv likovnih radova učenika poruka

je odraslim kakav svijet i kakve mostove među ljudima mladi žele.

 

I u oblasti likovnog stvaralaštva najprisutnija preokupacija učeničkih

radova je mostarski Stari most. Ali raduje činjenica da je daleko

više radova na kojima je dječijom imaginacijom Stari most ponovo izgrađen,

nego onih na kojima je srušen. Posebno su dojmljive slike učenika

najnižih razreda što ukazuje na stvaralačku inventivnost, maštovitost

i uspješan pedagoški odgoj djece rođene u vrijeme rata ili neposredno

nakon njega.

 

Od zaista velikog broja zanimljivih i kvalitetnih učeničkih radova

prijavljenih na konkurs i ove je godine bilo vrlo teško odabrati one

najbolje. Stoga je žiri u sastavu: Bisera Alikadić, Mujo

Musagić i Džafer Obradović (za literarne radove), te Azra

Begić, Jasminko Mulaomerović i Mušo Šahman (za likovne

radove) i Hatidža Duman (koordinator konkursa) imao neobično

zahtjevan i nimalo lahak zadatak. Nakon dugog, temeljitog i pažljivog

odabiranja i vrednovanja svih prispjelih radova žiri je odlučio sljedeće:

 

 

U oblasti literarnih radova prvo mjesto je dodijeljeno

radu Aide Đulić, učenice VI razreda O.Š. “Zalik” iz Mostara

područno odjeljenje Gubavica;drugo mjesto je dodijeljeno

radu Aldijane Dervišić, učenice VIII razreda “Prve osnovne škole”

iz Donjeg Vakufa, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Đanija

Obada, učenika VII razreda “Šeste osnovne škole” iz Mostara i Inde

Mulaahmetović, učenice III razreda O.Š. “Mirsad Prnjavorac” iz

Vogošće;

 

U oblasti likovnih radova prvo mjesto ravnopravno dIjele

radovi Selmana Ferdija, učenika VIII razreda O.Š. “Gornje Prekounje”

iz Ripča kod Bihaća i Marka Bojića, učenika O.Š. “PorodicA ef.

Ramić” iz Semizovca; drugo mjesto ravnopravno dijele radovi

Medine Čilić, učenice IV razreda O.Š. “Suljo Čilić” iz Glogošnice

I Ahmeda Ćosovića, učenika III razreda O.Š. “Musa Ćazim Ćatić”

iz Sarajeva, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Emina

Beganovića, učenika I razreda O.Š. “Safvet-beg Bašagić” iz Sarajeva

i Ajle Šetkić, učenice I razreda “Treće osnovne škole” sa Ilidže.

 

 

Žiri je također proglasio po tri najuspješnija nastavnika

u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralaštva to

su: Zijada Guzin iz “Šeste osnovne škole”  Mostar, Razija

Bajtarević iz O.Š. “Čengić Vila I”  Sarajevo i Nevzeta

Habibović iz O.Š. “Kladanj” iz Tuholja, a u oblasti likovnog stvaralaštva:

Safija Beširević iz O.Š. “Srednje”  Srednje, Mirza Ibrahimpašić

iz O.Š. “Gornje Prekounje”  Ripač kod Bihaća i Majda Spasojević

iz O.Š. “Hasan Kaimija”  Sarajevo.

 

Izvjestan broj kako likovnih tako i literarnih radova bit će prezentiran

i na izložbi koja se priređuje u Galeriji BZK “Preporod” u Sarajevu.

Prilikom otvaranja izložbe bit će proglašeni najuspješniji učenici

i nastavnici koji su svojim radovima učestvovali na ovogodišnjem “Preporodovom”

konkursu.

 

Njima, kao i svim ostalim učesnicima koji su doprinijeli uspjehu ove

sad već tradicionalne smotre stvaralaštva mladih, najsrdačnije se

zahvaljujemo i pozivamo ih da i sljedeće godine u njoj sudjeluju.

Jer i na taj će način pomoći svima nama da izgradimo nove, lijepe

i trajne mostove preko kojih ćemo zakoračiti u sretniju budućnost.