Mostovi spajaju obale i ljude
Čuvari starih i graditelji novih mostova
Džafer Obradović
Odluka Matičnog odbora BZK “Preporod” da konkurs za najuspješnije
literarne i likovne radove učenika osnovnih škola iz Bosne i Hercegovine
postane tradicionalan, pokazala je svoj puni smisao i opravdanje već
dvije godine nakon njegovog ustanovljenja. Kao i prošle, tako je i
ove godine odziv učenika na njega bio izuzetno masovan, a, po kvalitetu
radova, i prilično respektabilan. Sama činjenica da su na konkurs
pristigla 2902 rada <196> od toga 1310 literarnih i 1592 likovna <196>
i to iz 169 škola iz čitave Bosne i Hercegovine, dovoljno govori o
opravdanosti osmišljenog, planskog i sistematskog poticanja i potpomaganja
ovog oblika stvaralaštva mladih, u čemu BZK “Preporod” vidi i svoju
ulogu i svoju obavezu.
Tema ovogodišnjeg konkursa bila je “Mostovi spajaju obale i ljude”,
a razlozi za njezin izbor sadržani su u činjenici što je ovo poslijeratno
vrijeme još uvijek u znaku obnavljanja starih i izgradnje novih mostova
kako na našim rijekama, tako i onih duhovnih i kulturnih među ljudima
i narodima. Primjer za to je mostarski Stari most koji je u svome
bitnom značenju mnogo više negoli obična građevina za prelaz preko
rijeke Neretve. On je i najčešća asocijacija mladih stvaralaca pri
spomenu riječi “most”, te zato i najzastupljeniji motiv njihovih likovnih
ali i literarnih radova. Da li zbog svoje upečatljive ljepote i impozantnosti,
zbog svoje uloge i značaja u našoj burnoj prošlosti i tragičnog usuda
u nedavnim ratnim zbivanjima, ili pak nečega trećeg, tek ovom mostu
je posvećeno najviše radova prispjelih na ovogodišnji “Preporodov”
konkurs. U njima, pored žaljenja zbog njegovog divljačkog rušenja
i nepodijeljene osude tog čina, preovladavaju radost i oduševljenje
zbog njegove ponovne izgradnje i skorašnjeg otvaranja.
Pa ipak, Stari most je tek prikladan simbol svih mostova na svijetu,
a pogotovo onih bosanskohercegovačkih čija sudbina s vremena na vrijeme
poprima tragično značenje pa umjesto da služe svojoj osnovnoj svrsi
povezivanja i zbližavanja ljudi, zadobivaju posve drugu ulogu i postaju
kamen smutnje i neprijateljstva. Ali, za tu njihovu zlehudu sudbinu
nisu krivi mostovi nego ljudi, a među njima je oduvijek bilo onih
koji prave, čuvaju, poštuju i veličaju mostove i onih koji ih ruše
i oskrnavljuju.
Da djeca pripadaju onoj prvoj vrsti ljudskih bića, odnosno poklonicima
i ljubiteljima mostova, pokazao je i ovaj naš konkurs. Sve radove
prispjele na njega odlikuje bezrezervna odanost ideji mostoljublja.
Njihovi mali pametni autori, čuvari starih i graditelji novih bosanskohercegovačkih
mostova, skoro redovno naglašavaju kako mostovi nisu tek “obične građevine”
niti puka masa kamena, betona, željeza ili drveta kojim se premošćuje
rijeka.
“Most je simbol života”, piše u svome radu Alem Bajrić, učenik “Treće
osnovne škole” iz Oboraka; “Mostovi su krila ptica”, tvrdi Mirsad
Bogdanić, učenik O.Š. “Husein ef. Đozo” iz Goražda; “Mostovi su vječni
simboli spajanja”, kaže Emina Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz
Bugojna; “Mostovi su niti koje premošćuju naše nesuglasice”, nadodaje
Ena Humačkić, učenica “Šeste osnovne škole” iz Mostara. A za Zanu
Begić, učenicu O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, “mostovi su poput
nada što nas snaže u vječitoj potrazi za dobrotom”. Ena Radončić,
učenica O.Š. “Grbavica II” iz Sarajeva, tvrdi kako “mostovi spajaju
proljeće i plave ljubičice”, dok je Edin Begić, učenik O.Š. “Grbavica
I”, ubjeđenja da “izgraditi most znači naći čovjeka, a u njemu sebe”.
Emir Šator, učenik O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, ulogu mosta
izražava stihom:
Obale dvije, a jedna rijeka,
desna je lijevoj tako daleka.
Spojiti njih, njihove ljude,
da desna lijevoj bliska bude;
Azra Kadić, učenica O. Š. “9. maj” iz Pazarića, svoju
pjesničku metaforu mosta iskazuje ovako:
Dvije se ruke preko rijeke pružile,
dvije strane rijeke združile.
Osim što spajaju obale, ljude, narode, civilizacije … mostovi služe
i za zbližavanje “srodnih duša sa suprotnih obala”, kako to u svome
literarnom radu kaže Vedad Livnjak, učenik O.Š. “Mehmed-beg Kapetanović
Ljubušak” iz Sarajeva, ali i za rađanje novih ljubavi i trajnih prijateljstava.
Izgraditi most znači uljepšati svijet i učiniti beskrajno dobro i
korisno djelo, a srušiti ga znači oskrnaviti svijet i postati ljudski
izrod i zločinac. Zato Semir Kozarac, učenik O.Š. “27. maj” iz Velagića,
i kaže:
Ali mnogo će krivice
nositi na duši
onaj koji mostove
prijateljstva ruši,
Selma Isabegović, učenica O.Š. “Kreka” iz Tuzle, nadodaje:
“Srušeni most je kao biljka bez korijena, kao život bez sunca”.
A čak i kad se poruši most, ne nestaje sjećanje na njega, na njegovu
ljepotu i blagodat. Tako barem u svome literarnom radu tvrdi Emina
Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz Bugojna: “Može se srušiti most,
ali priča o njemu ostaje urezana u srcima ljudi koje je on spajao”.
I zato, treba graditi a ne rušiti mostove, jer se tako grade povjerenje
i ljubav među ljudima. Treba graditi mostove i povezivati suprotne
obale. Jedino se tako ovaj svijet može sačuvati od zla, beščašća i
mržnje koja obesmišljava ljudski život. Naši mali pametni umjetnici
to najbolje znaju i osjećaju pa zato odraslima i poručuju: “Gradite
mostove, mostove prijateljstva i ljubavi, a mi djeca ćemo sigurno
nastojati da oni to i ostanu, jer smo, ustvari, mi vaš most između
sadašnjosti i sretnije budućnosti” (Anisa Krbezlija, učenica O.Š.
“9. maj” iz Pazarića).
U Bosni i Hercegovini ima mnogo rijeka, a po njima je nanizano nebrojeno
lijepih i znamenitih mostova. Osim čuvenog Starog mosta u Mostaru,
koji će uskoro ponovo zablistati svojom jedinstvenom ljepotom i skladnošću
svoga vitkog kamenog luka, tu su još i Most Mehmed-paše Sokolovića
u Višegradu, Most na Žepi, Kozja ćuprija iznad Sarajeva i brojni drugi
sarajevski mostovi, mostovi na Savi, Uni, Vrbasu, Drini itd. Većina
ovih mostova poslužila je kao inspiracija i malim likovnim umjetnicima
koji su se i ove godine u velikom broju javili na naš konkurs.
Njihove slike, crteži i raznovrsne likovne instalacije prepune su
vedrog i ljupkog kolorita, ali na njima su vidljivi i mračni, pesimistični
tonovi izazvani ratnim stradanjima i razaranjima mostova. Te tamne
mrlje na čistim stvaralačkim dušama naših malih slikara najteže su
optužbe oholim i zlim nakanama gospodara rata i rušilaštva. S druge
strane, sa suprotnih obala rijeke ispružene i stisnute dječije ruke
što je vrlo čest motiv likovnih radova učenika poruka
je odraslim kakav svijet i kakve mostove među ljudima mladi žele.
I u oblasti likovnog stvaralaštva najprisutnija preokupacija učeničkih
radova je mostarski Stari most. Ali raduje činjenica da je daleko
više radova na kojima je dječijom imaginacijom Stari most ponovo izgrađen,
nego onih na kojima je srušen. Posebno su dojmljive slike učenika
najnižih razreda što ukazuje na stvaralačku inventivnost, maštovitost
i uspješan pedagoški odgoj djece rođene u vrijeme rata ili neposredno
nakon njega.
Od zaista velikog broja zanimljivih i kvalitetnih učeničkih radova
prijavljenih na konkurs i ove je godine bilo vrlo teško odabrati one
najbolje. Stoga je žiri u sastavu: Bisera Alikadić, Mujo
Musagić i Džafer Obradović (za literarne radove), te Azra
Begić, Jasminko Mulaomerović i Mušo Šahman (za likovne
radove) i Hatidža Duman (koordinator konkursa) imao neobično
zahtjevan i nimalo lahak zadatak. Nakon dugog, temeljitog i pažljivog
odabiranja i vrednovanja svih prispjelih radova žiri je odlučio sljedeće:
U oblasti literarnih radova prvo mjesto je dodijeljeno
radu Aide Đulić, učenice VI razreda O.Š. “Zalik” iz Mostara
područno odjeljenje Gubavica;drugo mjesto je dodijeljeno
radu Aldijane Dervišić, učenice VIII razreda “Prve osnovne škole”
iz Donjeg Vakufa, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Đanija
Obada, učenika VII razreda “Šeste osnovne škole” iz Mostara i Inde
Mulaahmetović, učenice III razreda O.Š. “Mirsad Prnjavorac” iz
Vogošće;
U oblasti likovnih radova prvo mjesto ravnopravno dIjele
radovi Selmana Ferdija, učenika VIII razreda O.Š. “Gornje Prekounje”
iz Ripča kod Bihaća i Marka Bojića, učenika O.Š. “PorodicA ef.
Ramić” iz Semizovca; drugo mjesto ravnopravno dijele radovi
Medine Čilić, učenice IV razreda O.Š. “Suljo Čilić” iz Glogošnice
I Ahmeda Ćosovića, učenika III razreda O.Š. “Musa Ćazim Ćatić”
iz Sarajeva, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Emina
Beganovića, učenika I razreda O.Š. “Safvet-beg Bašagić” iz Sarajeva
i Ajle Šetkić, učenice I razreda “Treće osnovne škole” sa Ilidže.
Žiri je također proglasio po tri najuspješnija nastavnika
u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralaštva to
su: Zijada Guzin iz “Šeste osnovne škole” Mostar, Razija
Bajtarević iz O.Š. “Čengić Vila I” Sarajevo i Nevzeta
Habibović iz O.Š. “Kladanj” iz Tuholja, a u oblasti likovnog stvaralaštva:
Safija Beširević iz O.Š. “Srednje” Srednje, Mirza Ibrahimpašić
iz O.Š. “Gornje Prekounje” Ripač kod Bihaća i Majda Spasojević
iz O.Š. “Hasan Kaimija” Sarajevo.
Izvjestan broj kako likovnih tako i literarnih radova bit će prezentiran
i na izložbi koja se priređuje u Galeriji BZK “Preporod” u Sarajevu.
Prilikom otvaranja izložbe bit će proglašeni najuspješniji učenici
i nastavnici koji su svojim radovima učestvovali na ovogodišnjem “Preporodovom”
konkursu.
Njima, kao i svim ostalim učesnicima koji su doprinijeli uspjehu ove
sad već tradicionalne smotre stvaralaštva mladih, najsrdačnije se
zahvaljujemo i pozivamo ih da i sljedeće godine u njoj sudjeluju.
Jer i na taj će način pomoći svima nama da izgradimo nove, lijepe
i trajne mostove preko kojih ćemo zakoračiti u sretniju budućnost.
Tema ovogodišnjeg konkursa bila je “Mostovi spajaju obale i ljude”,
a razlozi za njezin izbor sadržani su u činjenici što je ovo poslijeratno
vrijeme još uvijek u znaku obnavljanja starih i izgradnje novih mostova
kako na našim rijekama, tako i onih duhovnih i kulturnih među ljudima
i narodima. Primjer za to je mostarski Stari most koji je u svome
bitnom značenju mnogo više negoli obična građevina za prelaz preko
rijeke Neretve. On je i najčešća asocijacija mladih stvaralaca pri
spomenu riječi “most”, te zato i najzastupljeniji motiv njihovih likovnih
ali i literarnih radova. Da li zbog svoje upečatljive ljepote i impozantnosti,
zbog svoje uloge i značaja u našoj burnoj prošlosti i tragičnog usuda
u nedavnim ratnim zbivanjima, ili pak nečega trećeg, tek ovom mostu
je posvećeno najviše radova prispjelih na ovogodišnji “Preporodov”
konkurs. U njima, pored žaljenja zbog njegovog divljačkog rušenja
i nepodijeljene osude tog čina, preovladavaju radost i oduševljenje
zbog njegove ponovne izgradnje i skorašnjeg otvaranja.
Pa ipak, Stari most je tek prikladan simbol svih mostova na svijetu,
a pogotovo onih bosanskohercegovačkih čija sudbina s vremena na vrijeme
poprima tragično značenje pa umjesto da služe svojoj osnovnoj svrsi
povezivanja i zbližavanja ljudi, zadobivaju posve drugu ulogu i postaju
kamen smutnje i neprijateljstva. Ali, za tu njihovu zlehudu sudbinu
nisu krivi mostovi nego ljudi, a među njima je oduvijek bilo onih
koji prave, čuvaju, poštuju i veličaju mostove i onih koji ih ruše
i oskrnavljuju.
Da djeca pripadaju onoj prvoj vrsti ljudskih bića, odnosno poklonicima
i ljubiteljima mostova, pokazao je i ovaj naš konkurs. Sve radove
prispjele na njega odlikuje bezrezervna odanost ideji mostoljublja.
Njihovi mali pametni autori, čuvari starih i graditelji novih bosanskohercegovačkih
mostova, skoro redovno naglašavaju kako mostovi nisu tek “obične građevine”
niti puka masa kamena, betona, željeza ili drveta kojim se premošćuje
rijeka.
“Most je simbol života”, piše u svome radu Alem Bajrić, učenik “Treće
osnovne škole” iz Oboraka; “Mostovi su krila ptica”, tvrdi Mirsad
Bogdanić, učenik O.Š. “Husein ef. Đozo” iz Goražda; “Mostovi su vječni
simboli spajanja”, kaže Emina Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz
Bugojna; “Mostovi su niti koje premošćuju naše nesuglasice”, nadodaje
Ena Humačkić, učenica “Šeste osnovne škole” iz Mostara. A za Zanu
Begić, učenicu O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, “mostovi su poput
nada što nas snaže u vječitoj potrazi za dobrotom”. Ena Radončić,
učenica O.Š. “Grbavica II” iz Sarajeva, tvrdi kako “mostovi spajaju
proljeće i plave ljubičice”, dok je Edin Begić, učenik O.Š. “Grbavica
I”, ubjeđenja da “izgraditi most znači naći čovjeka, a u njemu sebe”.
Emir Šator, učenik O.Š. “Vladislav Skarić” iz Sarajeva, ulogu mosta
izražava stihom:
Obale dvije, a jedna rijeka,
desna je lijevoj tako daleka.
Spojiti njih, njihove ljude,
da desna lijevoj bliska bude;
Azra Kadić, učenica O. Š. “9. maj” iz Pazarića, svoju
pjesničku metaforu mosta iskazuje ovako:
Dvije se ruke preko rijeke pružile,
dvije strane rijeke združile.
Osim što spajaju obale, ljude, narode, civilizacije … mostovi služe
i za zbližavanje “srodnih duša sa suprotnih obala”, kako to u svome
literarnom radu kaže Vedad Livnjak, učenik O.Š. “Mehmed-beg Kapetanović
Ljubušak” iz Sarajeva, ali i za rađanje novih ljubavi i trajnih prijateljstava.
Izgraditi most znači uljepšati svijet i učiniti beskrajno dobro i
korisno djelo, a srušiti ga znači oskrnaviti svijet i postati ljudski
izrod i zločinac. Zato Semir Kozarac, učenik O.Š. “27. maj” iz Velagića,
i kaže:
Ali mnogo će krivice
nositi na duši
onaj koji mostove
prijateljstva ruši,
Selma Isabegović, učenica O.Š. “Kreka” iz Tuzle, nadodaje:
“Srušeni most je kao biljka bez korijena, kao život bez sunca”.
A čak i kad se poruši most, ne nestaje sjećanje na njega, na njegovu
ljepotu i blagodat. Tako barem u svome literarnom radu tvrdi Emina
Alić, učenica “Prve osnovne škole” iz Bugojna: “Može se srušiti most,
ali priča o njemu ostaje urezana u srcima ljudi koje je on spajao”.
I zato, treba graditi a ne rušiti mostove, jer se tako grade povjerenje
i ljubav među ljudima. Treba graditi mostove i povezivati suprotne
obale. Jedino se tako ovaj svijet može sačuvati od zla, beščašća i
mržnje koja obesmišljava ljudski život. Naši mali pametni umjetnici
to najbolje znaju i osjećaju pa zato odraslima i poručuju: “Gradite
mostove, mostove prijateljstva i ljubavi, a mi djeca ćemo sigurno
nastojati da oni to i ostanu, jer smo, ustvari, mi vaš most između
sadašnjosti i sretnije budućnosti” (Anisa Krbezlija, učenica O.Š.
“9. maj” iz Pazarića).
U Bosni i Hercegovini ima mnogo rijeka, a po njima je nanizano nebrojeno
lijepih i znamenitih mostova. Osim čuvenog Starog mosta u Mostaru,
koji će uskoro ponovo zablistati svojom jedinstvenom ljepotom i skladnošću
svoga vitkog kamenog luka, tu su još i Most Mehmed-paše Sokolovića
u Višegradu, Most na Žepi, Kozja ćuprija iznad Sarajeva i brojni drugi
sarajevski mostovi, mostovi na Savi, Uni, Vrbasu, Drini itd. Većina
ovih mostova poslužila je kao inspiracija i malim likovnim umjetnicima
koji su se i ove godine u velikom broju javili na naš konkurs.
Njihove slike, crteži i raznovrsne likovne instalacije prepune su
vedrog i ljupkog kolorita, ali na njima su vidljivi i mračni, pesimistični
tonovi izazvani ratnim stradanjima i razaranjima mostova. Te tamne
mrlje na čistim stvaralačkim dušama naših malih slikara najteže su
optužbe oholim i zlim nakanama gospodara rata i rušilaštva. S druge
strane, sa suprotnih obala rijeke ispružene i stisnute dječije ruke
što je vrlo čest motiv likovnih radova učenika poruka
je odraslim kakav svijet i kakve mostove među ljudima mladi žele.
I u oblasti likovnog stvaralaštva najprisutnija preokupacija učeničkih
radova je mostarski Stari most. Ali raduje činjenica da je daleko
više radova na kojima je dječijom imaginacijom Stari most ponovo izgrađen,
nego onih na kojima je srušen. Posebno su dojmljive slike učenika
najnižih razreda što ukazuje na stvaralačku inventivnost, maštovitost
i uspješan pedagoški odgoj djece rođene u vrijeme rata ili neposredno
nakon njega.
Od zaista velikog broja zanimljivih i kvalitetnih učeničkih radova
prijavljenih na konkurs i ove je godine bilo vrlo teško odabrati one
najbolje. Stoga je žiri u sastavu: Bisera Alikadić, Mujo
Musagić i Džafer Obradović (za literarne radove), te Azra
Begić, Jasminko Mulaomerović i Mušo Šahman (za likovne
radove) i Hatidža Duman (koordinator konkursa) imao neobično
zahtjevan i nimalo lahak zadatak. Nakon dugog, temeljitog i pažljivog
odabiranja i vrednovanja svih prispjelih radova žiri je odlučio sljedeće:
U oblasti literarnih radova prvo mjesto je dodijeljeno
radu Aide Đulić, učenice VI razreda O.Š. “Zalik” iz Mostara
područno odjeljenje Gubavica;drugo mjesto je dodijeljeno
radu Aldijane Dervišić, učenice VIII razreda “Prve osnovne škole”
iz Donjeg Vakufa, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Đanija
Obada, učenika VII razreda “Šeste osnovne škole” iz Mostara i Inde
Mulaahmetović, učenice III razreda O.Š. “Mirsad Prnjavorac” iz
Vogošće;
U oblasti likovnih radova prvo mjesto ravnopravno dIjele
radovi Selmana Ferdija, učenika VIII razreda O.Š. “Gornje Prekounje”
iz Ripča kod Bihaća i Marka Bojića, učenika O.Š. “PorodicA ef.
Ramić” iz Semizovca; drugo mjesto ravnopravno dijele radovi
Medine Čilić, učenice IV razreda O.Š. “Suljo Čilić” iz Glogošnice
I Ahmeda Ćosovića, učenika III razreda O.Š. “Musa Ćazim Ćatić”
iz Sarajeva, a treće mjesto ravnopravno dijele radovi Emina
Beganovića, učenika I razreda O.Š. “Safvet-beg Bašagić” iz Sarajeva
i Ajle Šetkić, učenice I razreda “Treće osnovne škole” sa Ilidže.
Žiri je također proglasio po tri najuspješnija nastavnika
u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralaštva to
su: Zijada Guzin iz “Šeste osnovne škole” Mostar, Razija
Bajtarević iz O.Š. “Čengić Vila I” Sarajevo i Nevzeta
Habibović iz O.Š. “Kladanj” iz Tuholja, a u oblasti likovnog stvaralaštva:
Safija Beširević iz O.Š. “Srednje” Srednje, Mirza Ibrahimpašić
iz O.Š. “Gornje Prekounje” Ripač kod Bihaća i Majda Spasojević
iz O.Š. “Hasan Kaimija” Sarajevo.
Izvjestan broj kako likovnih tako i literarnih radova bit će prezentiran
i na izložbi koja se priređuje u Galeriji BZK “Preporod” u Sarajevu.
Prilikom otvaranja izložbe bit će proglašeni najuspješniji učenici
i nastavnici koji su svojim radovima učestvovali na ovogodišnjem “Preporodovom”
konkursu.
Njima, kao i svim ostalim učesnicima koji su doprinijeli uspjehu ove
sad već tradicionalne smotre stvaralaštva mladih, najsrdačnije se
zahvaljujemo i pozivamo ih da i sljedeće godine u njoj sudjeluju.
Jer i na taj će način pomoći svima nama da izgradimo nove, lijepe
i trajne mostove preko kojih ćemo zakoračiti u sretniju budućnost.