SVIJET KAKAV JESTE ILI KAKAV BI TREBAO DA BUDE
I ove godine učenici osnovnih škola su nas svojim literarnim i likovnim radovima učili kako kroz ovaj svijet treba gledati u drugi, ljepši svijet, koji je dječijoj mašti najbliži. Iako je ovogodišnja tema “Preporodovog” konkursa za literarne i likovne radove učenika bila možda odveć apstraktna, široka i “ozbiljna”za njihov uzrast – “Svijet kakav jeste ili kakav bi trebao da bude” – sudeći prema prispjelim radovima, čini se da još jedino djeca imaju moć da u ovom svijetu otkrivaju i prepoznaju nove i nepoznate svjetove.
“Čiji je svijet, moj ili njihov? Ili ničiji?”, pitao se svojevremeno američki pjesnik Ezra Pound u svom poznatom librettu iz poeme “Cantos”. Ne čudi da i mnogi od ovih učeničkih radova započinju upravo pitanjem o značenju riječi “svijet”. I zbilja, šta predstavlja svijet za današnjeg dječaka i djevojčicu u Bosni? Za jednog od najuticajnijih evropskih mislilaca prošlog stoljeća, Martina Heideggera, svijet i zemlja bili su dva različita područja bitka. Mogli bi se složiti s njim da je svijet područje ljudskog djelovanja i odnosa, odlučivanja i rada, djelovanja i odgovornosti, odnosno ljudske povijesti i onog što se obično naziva “društvom” i “kulturom”, a da je zemlja područje tla i stijena, biljaka i životinja, i svega onog čija zbivanja nemaju veze s ljudskom istorijom i odnosima. Ako bi se također složili s njegovim mišljenjem da se istinska umjetnost ostvaruje u susretu zemlje i svijeta, uvidjeli bi da je to upravo ono što se tako jasno ogleda u razigranoj maštovnosti kojom su prožeti ovi literarni radovi.
Deala Helez, učenica iz Bugojna, piše: “Svijete, budi ti po mojoj i ja po tvojoj mjeri! Molim te!”
Ovakve primjere pronicljive metaforičnosti, oneobičene naivnim dječijim pogledom, nalazimo u brojnim radovima. I pored toga što je naglašeno nastojanje naših najmlađih literarnih stvaralaca da istaknu moralnu ispravnost svog mišljenja o problemima savremenog svijeta, njihova simpatična “starmala” zrelost sa kojom se hvataju u koštac sa najkrupnijim pitanjima čovječanstva, oduševljava svojom samosvjesnom ljupkošću. U svijetu kakav bi trebao da bude ovih samouvjerenih “nepriznatih zakonodavaca”, oživljavaju svi zamišljeni svjetovi koji su ostali neostvareni, svjetovi koji sadrže sve minule budućnosti ovog svijeta, i svjetovi u kojima smo i mi drugačiji, onakvi kakvi smo trebali biti, i onakvi kakvi bi trebali da budemo.
Tako učenica Elma Ćuprija iz Visokog vidi svijet pogledom leptira koji je proputovao svim krajevima i upoznao njegove najskrivenije tajne, dok u priči Belkise Sulejmanović, učenice Osnovne škole “Al Walidein-Gazzaz” iz Sarajeva, djevojčica šalje pticu u svijet da prenese svima njen san o ljepšem svijetu. Šeherzada Jusufbašić, učenica iz Bugojna, piše: “Noću kad legnem, kao da čujem gorki plač jorgovana koji se uzdigao sve do mog prozora, tražeći druga da razbije samoću. Pored jorgovana, kao da čujem plač i trava, i šuma i neba. (…) Kad šetam kraj Vrbasa, ljubičice kao da inatno povuku nazad svoj miris i okrenu od mene glavu, proljeće sklopi svoja krila, a što je najžalosnije – moj smaragdni i zlatonosni Vrbas prestane da priča sa mnom, već samo šutljivo protiče u ljutnji i razočarenju.”
U dječijoj mašti svijet kakav bi trebao da bude je poput lista iz crtanke, kako kaže daroviti Amar Ferizović u jednom od nagrađenih radova. Amina Kubat, učenica iz Sarajeva, ga nadopunjuje: “ Svijet kakav ja zamišljam je svijet koji ima sedam kontinenata, koji su u sedam duginih boja i zovu se: Bogatstvo, Sreća, Ljubav, Radost, Prijateljstvo, Nauka, Iskrenost. Na svakom kontinentu imaju po dvije države i u njima glavni gradovi. Neki od poznatih gradova su: Ljubičica, Narcis, Tulipan, Delfin, Ruža, Narandža, Metvica, Jagorčevina i drugi. Glavno sjedište svih gradova je grad Svjetlica u kojem postoje samo igrališta, zabavni parkovi, trkaće staze.”
Zanimljivo je da su mnogi od naših mladih literata naslov teme skratili izdvojivši samo drugi dio: “Svijet kakav bi trebao da bude”. Kao da su se svi oni prešutno i nezavisno jedan od drugog složili da svijet kakav jeste nipošto ne može biti istovjetan sa onim kakav bi trebao da bude! Ili su se time, kao na kakvom tajnom glasanju, jednoglasno opredijelili za ovaj drugi? Ili je to poruka kako je njihov dječiji svijet – jedini stvaran svijet, svijet kakav bi trebao da bude, i da svi ostali svjetovi treba da se ugledaju na njega?
I ove godine je od velikog broja izvrsnih učeničkih radova prijavljenih na konkurs bilo zaista teško odabrati one najbolje. Zadatak nije bio nimalo jednostavan, utoliko prije što je Žiri nastojao ispoštovati kriterije kojima su se rukovodili žiriji u prethodnim godinama, a za koje treba imati razumijevanja. Vrijedi napomenuti da se vodilo računa o tome da među izabranim radovima budu zastupljeni i radovi učenika iz nižih razreda, iako se oni, naravno, po literarnoj zrelosti ne mogu porediti sa radovima starijih učenika. Također se imala u vidu i zastupljenost različitih škola iz različitih gradova i mjesta u Bosni i Hercegovini, a da pri tome ostanu dosljedno ispoštovana mjerila estetske vrijednosti.
Na konkurs je pristiglo 3.020 radova – od toga 1.130 literarnih i 1.890 likovnih – iz 93 škole iz cijele Bosne i Hercegovine. Žiri u sastavu: Bisera Alikadić, Mujo Musagić i Asmir Kujović (za literarne radove), teTarik Jesenković, Jasminko Mulaomerović i Mušo Šahman (za likovne radove) i Hatidža Duman(koordinator konkursa) je nakon temeljitog i pažljivog odabiranja i vrednovanja svih prispjelih radova odlučio sljedeće:
I – U oblasti literarnih radova prvo mjesto je dodijeljeno radu Fadila Ademovića, učeniku VII razreda Osnovne škole “Al-Walidein Gazzaz” iz Sarajeva; drugo mjesto je dodijeljeno radu Vedina Klove, učenika III razreda Osnovne škole “Husein ef. Đozo” iz Goražda; a treće mjesto je dodijeljeno raduAmara Ferizovića, učenika VI razreda “Druge osnovne škole” iz Bugojna.
II – U oblasti likovnih radova prvo mjesto je dodijeljeno radu Džana Horozića, učenika VI razreda Osnovne škole “Musa Ćazim Ćatić” iz Sarajeva; drugo mjesto je dodijeljeno Aniti Barić, učenici VII razreda Osnovne škole “Srednje” iz Srednjeg; treće mjesto ravnopravno dijele radovi Senada Skenderagića, učenika VI razreda Osnovne škole “Hasan Kikić” iz Sarajeva i Lejle Mešković, učenice VIII razreda Osnovne škole “Brčanska Malta” iz Tuzle.
Žiri je također proglasio po tri najuspješnija nastavnika u realizaciji teme konkursa. U oblasti literarnog stvaralaštva to su: Sabira Bećirović iz Osnovne škole Al-Walidein Gazzaz”, Sarajevo, Sadeta Cenov iz Osnovne škole “Kreka” Tuzla i Lejla Karčić iz Osnovne škole “Husein ef. Đozo” Goražde, a u oblasti likovnog stvaralaštva: Safija Beširević iz Osnovne škole “Srednje”, Srednje, Nada Čevro iz Osnovne škole “Musa Ćazim Ćatić” Sarajevo i Ishak Hajro iz Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić” Visoko.
Izvjestan broj likovnih i literarnih radova bit će prezentiran i na izložbi koja se priređuje u Galeriji BZK “Preporod” u Sarajevu. Prilikom otvaranja izložbe bit će proglašeni najuspješniji učenici i nastavnici koji su svojim radovima učestvovali na ovogodišnjem “Preporodovom” konkursu.
Njima, kao i svim ostalim učesnicima ove tradicionalne smotre stvaralaštva mladih najsrdačnije se zahvaljujemo i pozivamo ih da i sljedeće godine u njoj sudjeluju.