Najljepša je moja rijeka
Ovo je deseti, jubilarni Konkurs “Preporoda” za najbolje
literarne i likovne radove učenika osnovnih škola u Bosni
i Hercegovini. I već u ovoj činjenice lahko se mogu
prepoznati razlozi zbog kojih se organizator odlučio da
pokrene ovakvu aktivnost. Skeptici i maliciozni, da ne
kažem i – zlonamjerni, “posmatrači”, kakvih, nažalost,
imamo podosta, mogli bi i ovom konkursu, kao i svemu
drugom, pronaći dosta zamjerki, pod uslovom da oni nisu
dužni ispravljati “krive Drine”, nego da je njihova podrazumijevajuća,
“prirodna” dužnost da osmatraju i kritikuju
one koji rade.
Naravno, s obzirom da se radi o desetogodišnjem trajanju
Konkursa, potpisnik ovih redaka, koji je, spletom povoljnih
okolnosti, svih ovih deset godina bio “involviran”
u ove aktivnosti, pa i mnogi drugi, koji su dali značajan
doprinos ovoj akciji, mogli bi i sami registrovati neke propuste,
nedostatke i greške, pa predložiti niz “inovacija” kojima
bi se, sasvim sigurno, doprinijelo još uspješnijoj realizaciji
konkursnih aktivnosti. Propusti, ili nedostaci ovog
konkursa, ali zaista oni stvarni, nekada su posljedice nedostatka
materijalnih sredstava (kao da je to neka novost?!),
nekada uzrokovani nedovoljnom aktivnošću u općinama i
školama, a nekada se, zbog nedovoljne zainteresovanosti
takozvane službene javnosti i sredstava javnog informiranja,
za ove aktivnosti malo ili nedovoljno zna, kao da su,
kakvog li apsurda, u pitanju nelegalne aktivnosti. Tako bi
se moglo konstatirati da je uloženi napor Organizatora, žirija
i prosvjetnih radnika daleko iznad percepcije te “šire”
javnosti i “odgovornih faktora”.
Bilo kako bilo, čak i oni kritičari po svom unutarnjem,
ljudskom karakteru, i oni vječni cinici, skeptici i
“opservatori” svih vrsta i svih boja, teško mogu zaobići
izuzetno vrijedne rezultate u desetogodišnjem trajanju
Konkursa. Pa već u ovoj činjenici, u činjenici da jedan
konkurs traje deset godina (u vrijeme kada se štošta gasi i
nestaje), sadržani su oni osnovni, bitni razlozi, na osnovu
kojih se može zaključiti da ovaj konkurs ima svoj puni
smisao, svoju unutarnju snagu, bez utilitarnih, ideoloških
nanosa, kako bi se to možda i očekivalo da ih ima organizator,
BZK “Preporod”.
U ovih deset, proteklih godina na Konkursu je učestvovalo
preko deset hiljada učenica i učenika osnovnih škola,
od Velike Kladuša do Goražda, od Brčkog do Stoca. Zajedno
s njima, nešto zbog profesionalnih obaveza, a češće zbog
shvatanja važnosti ovih aktivnosti, u Konkursu je, na svoj,
primjeren način, učestvovalo više stotina prosvjetnih radnika,
nastavnica i nastavnika bosanskog jezika i likovne
kulture. Svih deset konkursa pratile su posebne brošure,
katalozi, u kojima je, kao dragocjeni pisani tragovi, ostalo
stotine vrijednih literarnih i likovnih radova učenika
osnovnih škola.
Zbog svega toga ovaj bismo “Preporodov” konkurs
mogli, u punom smislu značenja te kvalifikacije, tretirati
reprezentativnim, a njegovu funkciju izuzetno korisnom
i vrijednom. Dodali se ovoj i ovakvoj kvalifikaciji i činjenica
da se učešće na Konkursu sasvim dobro uklapa
u redovne odgojne i obrazovne ciljeve osnovnih škola,
postaje sasvim bjelodano da se ovaj Konkurs, u svim
svojim praktičnim, izvedbenim manifestacijama, može
posmatrati kao izuzetno značajna aktivnost Matičnog i
općinskih odbora BZK “Preporod”. Pored ostalog, možda
ovu vrijednost treba posebno apostrofirati, sve dosadašnje
teme Konkursa u sebi su nenametljivo sadržavale
i elemente tako potrebnog patriotizma, ljubavi prema
svojoj domovini (ma koliko to, možda, patetično zvučalo)
te odgojno-obrazovnu komponentu i onu neophodnu univerzalnost
s kojom se i naša najmlađa generacija podsjeća
da su i oni, i mi, stariji, i naša trokutasta geografija
dio svijeta i svih planetarnih procesa u tom savremenom
“globalnom selu”.
Ipak, da se vratimo ovogodišnjem Konkursu. Tema
je, kao što je poznato, ovoga puta bila “Najljepša je
moja rijeka”. Opredijelivši se za nju, imali smo na umu
da su oko rijeka, i uz rijeke, nicale prve velike ljudske
civilizacije. Sjetimo se samo Eufrata i Tigrisa, Nila,
Inda, Ganga… i nešto bližih Volge, Dunava, Temze,
Sene… i još bližih, naših: Save, Drine, Neretve, Une,
Sane, Vrbasa, Bosne, Ukrine, Spreče, Krivaje… Od rijeka
je, oduvijek, ovisio ukupan ljudski život, pa su i
naši gradovi i naša sela nastajali upravo uz naše male i
velike rijeke. Uz rijeke se, dakle, rađamo, živimo i umiremo,
pa bile one velike ili male, mirne ili plahovite.
Preko naših malih rijeka se, barem misaono, vežemo za
one velike, a one se, dalje, vežu za sva svjetska mora,
i tako postajemo svjesni činjenice da ova naša mala,
plavičasta planeta pripada svima podjednako: i mladima,
i starima, i slabim i jakim. Sa rijekama se družimo,
odrastamo, identifikujemo, prepoznajemo, objašnjavamo
geografiju svoje Bosne i Hercegovine, te je stoga
Medina Turak, učenica iz Parsovića kod Konjica, i napisala
da se ona ujedinila sa svojom Neretvicom, koju
voli oduvijek.
Pregledajući oko pet stotina prispjelih literarnih radova,
i one ispisane još uvijek nevještom rukom autorâ i one
“sofisticirane”, obrađene računarskom tehnologijom, članovi
žirija su uočili da su gotovo svi učesnici Konkursa,
na ovaj ili onaj način, uspješno odgovorili postavljenom
zadatku. Svoje najljepše rijeke (pa i potoke) oni su znalački
kontekstualizirali u vrijeme i prostor u kojem živimo i u
kojem se krećemo.
Mnogi radovi su u prvi plan smještali ekološke probleme,
jer im neko krade, otima i zagađuje njihove rijeke
i životnu sredinu. Tako Amina Hasanić, učenica
OŠ “Mustafa Mulić”, Šije, piše da je nedopustivo da
“siječemo šume, zagađujemo rijeke, uništavamo vazduh,
odlazimo u gradove i tamo kupujemo flaširanu
vodu…”.
Mnogo je onih koji su se trudili da nam kažu kako
su oni prosto zaljubljeni u svoje rijeke i potoke. Almir
Pivač, učenik “II osnovne škole” u Bugojnu, piše da
usred njegova sela Poriče imaju tri srca: “…jedno srce
je rijeka Poričnica, drugo je srce mog druga Ahmeda i
treće je moje srce…” Medžidi Hodžić iz Vražića izgleda
kao da su “…slapovi na Brani, smrznuti, zaustavljeni
u zraku”, pa joj liče na “naboranu vjenčanicu sniježne
princeze…”, a Nermina Subašić iz Kalesije, u svom,
prvonagrađenom radu se pita “…šta je, ustvari Prela, da
li je potok ili rijeka?”.
Ima i onih šarmantnih, vragolastih poruka, kao što je
to ona koju nam je uputio Fikret Čardaklija, učenik OŠ
“Safvet-beg Bašagić” iz Visokog, u kojoj piše da se nada
da će njegova pjesma biti objavljena, pa stoga “…srdačno
selami žiri…”.
U nekim dječijim radovima jasno se ucrtava politička,
sociološka, psihološka, društveno-ekonomska slika njihovog
mikro-svijeta. Oni kroz svoje literarne radove
žale za rijekama sa kojih su silom otjerani i spominju stradanja
svojih bližih, koji su nekada živjeli uz te rijeke. Tada
se idilične, a ponekad i izmaštane i razigrane slike njihovog
dječijeg svijeta uz rijeke, mostove, mlinare i ribare,
preoblikuju u sjetne priče majki i nena, koje im prenose
sjećanja na njihove izgubljene rijeke, sela i gradove.
Pa, ipak, kada bismo pokušali doći do one dominantne
i najbitnije karakteristike ovogodišnjeg Konkursa, onda
bismo mogli reći da su česnici Konkursa ne samo svjesni
značaja očuvanja svojih čistih rijeka i prirodnog okruženja,
nego i da su optimistički okrenuti budućnosti, nadajući
se da će i one zagađene, ali ipak njihove rijeke, ponovo
jednog dana postati bistre i “vesele”.
Ono što nas je, u žiriju, posebno oduševilo jesu imena
brojnih rijeka za koje znaju samo oni koji pored njih žive.
Ali i te njihove male rijeke, za koje ni “mali pisci” nisu sigurni
jesu li to rijeke ili potoci, u njihovim literarnim imaginacijama,
imaju snagu velikog Amazona i njene pritoke
Ukajali, Misisipija i njene pritoke Misouri, Jeniseja i drugih
najvećih svjetskih rijeka. Pa kada je tako, a vjerujte žiriju
da jeste, evo, na kraju uvodnog teksta za ovaj katalog, da
nabrojim samo neke od tih najdražih i najljepših “velikih”
malih rijeka, koje smo prepisali iz dječijih radova: Miljacka,
Željeznica, Šibošnica, Dusinski potok, Bregava, Beganovićka,
Neretvica, Buna, Rama, Lašva, Kruščica, Gradašnica,
Jala, Solina, Jelovčanka, Bistrica, Mednica, Poričnica,
Veseočica, Bunta, Okašnica, Sokoluša, Stavnja, Brka, Ljuta,
Drežanka, Vrbanja, Lepenica, Bukovački potok, Štedrić,
Sušica, Ugar, Prela, Oskova, Brložnjak, Bliha…
Pročitajte naglas njihova imena i, vidjet ćete, učinit će
vam se, barem na čas, kao da čujete njihov žubor, ili njihov
govor kako su to, u svojim radovima, tvrdili mnogi
učesnici Konkursa.
***
Bez obzira što gotovo svi izvještaji sa konkursâ počinju
uobičajenom konstatacijom kako je žiri imao težak zadatak,
ovoga puta to zaista moramo reći. Članovi žirija za
literarne radove: Bisera Alikadić, Mujo Musagić i Alija
Musić, nakon pažljivog čitanja svih prispjelih radova, odlučili
su da:
prvu nagradu dodijele Nermini Subašić, učenici VIIIa
razreda OŠ “Vukovije”, Kalesija,
drugu nagradu dodijele Lauri Anić, učenici IVb razreda
OŠ “Ivan Goran Kovačić”, Gradačac,
a treću Uni Adilović, učenici VIc razreda OŠ “Harmani
I”, Bihać.
Pored prvonagrađenih, žiri je, kao i ranije, predložio da
se jedan broj izuzetno vrijednih proznih i poetskih radova
objavi u ovogodišnjem katalogu, tretirajući ih ravnopravno
kao i tri prvonagrađena rada.
***
Žiri za odabir najboljih likovnih radova, u sastavu: Mirsada
Baljić, Amra Kozić i Mušo Šahman, nakon pregledanih
prispjelih radova, odlučio je da:
prva nagrada bude dodijeljena Lamiji Terzić, učenici
Vb razreda “Prve osnovne škole”, Bugojno,
druga nagrada učenici Selmi Zimić, VII2 razred OŠ
“Kovačići”, Sarajevo,
a treća učenici Nejri Smajlović, VI2 razred OŠ “Podlugovi”
u Podlugovima.
Žiri je istovremeno donio odluku da jedan broj likovnih
radova, zajedno sa literarnim, bude objavljen u katalogu,
koji prati ovaj konkurs.
***
U skladu sa ustaljenom praksom da se za poseban doprinos
u realizaciji Konkursa nagradi jedan broj nastavnika
bosanskog jezika i likovne kulture, žiriji su
sugerisali Organizatoru da se ove godine priznanja
dodijele:
Elmi Aždahić-Čutura, nastavnici u OŠ “Hašim Spahić”,
Ilijaš,
Asmiri Šerifović, nastavnici “Pete osnovne škole”,
Brčko Distrikt i
Esmeraldi Hodžić, nastavnici u OŠ “1. mart”, Vrnograč,
Velika Kladuša,
za rad u oblasti literarnog stvaralaštva, a:
Edinu Hrštiću, nastavniku u “Petoj osnovnoj školi”,
Brčko Distrikt,
Edini Musić, nastavnici “Prve osnovne škole”, Bosanska
Krupa i
Anđi Vuković, nastavnici OŠ “Fatima Gunić”, Sarajevo,
za doprinos u oblasti likovnog stvaralaštva.
Mujo Musagić